HRVATSKA

Izložba plakata u Zagrebu: Tko plaća toleranciju koja vrijeđa kršćane?

Na izložbi plakata “Students for Tolerance” u Zagrebu osvanula je fotografija obitelji koja sjedi za stolom, a na zidu iznad vidi se križ. Sam plakat ne bi bio problematičan i ne bi izazvao zgražanje javnosti da na njemu nije napisano “Odvratno, ali ja to toleriram”.

Najmanje 28 tisuća kuna – toliko je novca hrvatskih građana utrošeno na izložbu plakata “Students for Tolerance”, otvorenu u srijedu 7. rujna na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske, koja je izazvala opravdano zgražanje javnosti, apsurdna tumačenja mjesta umjetnosti u javnom prostoru, ali i krajnje neprihvatljive – pa i donekle isprovocirane – vandalističke čine, piše Luka Tripalo za mrežnu stranicu Glasa Koncila. Tekst donosimo u cijelosti.

Grad Zagreb ni na jedan od naših upita nije odgovorio, Ministarstvo je preskočilo neka važna pitanja

Pitanja bez pravih odgovora

Na izložbi je, naime, osvanuo plakat na kojem je ispod natpisa na engleskom “Odvratno, ali ja to toleriram” slika obitelji koja sjedi za stolom, a na zidu iza nje je – križ. No to je tek prva od provokacija koje su izazvale i višekratno uništavanje plakata. Na jednom od (nepotpisanih) djela prikazana je i zastava Europske unije stilizirana kao zastava Vojske Sjeverne Virginije – tzv. zastava Konfederacije, čije je isticanje zbog natruha rasizma zabranjeno i u Hrvatskoj na utakmicama Uefe.

Oba djela očito potežu važna pitanja o slobodi govora i govoru mržnje, pitanja na koja su jasne odgovore trebali dati i organizatori izložbe, njezini financijski podupiratelji – Ministarstvo kulture i medija te Grad Zagreb, pa i sami umjetnici. Ništa se od toga, nažalost, nije dogodilo. Grad Zagreb ni na jedan od naših upita nije odgovorio, Ministarstvo je preskočilo neka važna pitanja, a glavni nas je organizator, Studij dizajna, uputio na šturo priopćenje u kojem osuđuje vandalizam i podupire studente koji su izložili svoje plakate. Stoga ukratko predstavljamo kronologiju događaja i njegove moguće rasplete.

Plakat se ne tumači bez svoje glavne poruke

Izložba “Students for Tolerance” “temelji se na visokoprofilnom projektu Tolerance hrvatskoga dizajnera svjetskoga glasa Mirka Ilića i rezultat je uspješne međunarodne suradnje četiriju europskih sveučilišta”, ističu na svojoj stranici organizatori, navodeći i ostale uključene fakultete: “FH Johanneum” iz Graza, Akademiju likovnih umjetnosti i dizajna iz Ljubljane te Fakultet za dizajn iz Dortmunda. Osim nadahnuća međunarodnom putujućom izložbom plakata o toleranciji iz kolekcije hrvatskoga dizajnera, zagrebačka izložba iz Ilićeva renomea crpi i svoj umjetnički legitimitet. Jer riječ je ipak o studentskim plakatima, zbog čega njihovu vrjednovanju valja pristupiti bez prezrivih predrasuda, ali i s opravdanim oprezom.

Plakat je oblikovan s namjerom da prije svega isprovocira kršćane, ne mareći što pritom vrijeđa i dostojanstvo manjinske zajednice čiji pripadnici žive i u Hrvatskoj

To iz drugoga kuta potvrđuje i činjenica da plakati nisu potpisani, nego je samo naveden popis njihovih autora. Plakat je, naime, prije svega slikovno-tekstualna obavijest; središnji je dio njegove estetike njegova poruka. Stoga je i u njegovu tumačenju krajnje naivno pristupati mu kao “čistoj umjetnosti” u kojoj bi svatko pronašao “svoje” značenje. Jednostavnije rečeno, ako plakat otvoreno sugerira da je obitelj koja sjedi za stolom odvratna, nikakva sitna slova – poput onih koja su na uništenu plakatu upozoravala da “svake nedjelje veteran, konzervativac, liberal, gay i ateist sjednu za stol i toleriraju jedni druge” – ne mogu umanjiti nesumnjivo odvratnu poruku koju promatrač iščitava već na prvi pogled.

Što je to “odvratno”?

Jednostavna internetska pretraga pokazat će da je za izradu spornoga plakata upotrijebljena promotivna fotografija hispanoameričke obitelji iz arhive američkoga Nacionalnoga instituta za rak, a anonimni autor plakata pridodao joj je i križ. To bjelodano potvrđuje da je plakat oblikovan s namjerom da prije svega isprovocira kršćane, ne mareći što pritom vrijeđa i dostojanstvo manjinske zajednice čiji pripadnici žive i u Hrvatskoj. No da se sustegnuo od ispisivanja natpisa “LGBT” na plakatu, nepoznati počinitelj koji je križ išarao flomasterom samo bi naglasio osnovnu poruku plakata zbog koje on nije problematičan tek kršćanima. Komu pogled na kršćansku obitelj izaziva gađenje, ne gadi mu se tek ideja kršćanstva, nego i stvarnost obitelji.

Odmah po otvorenju izložbe građani su počeli iskazivati javno negodovanje zbog plakata

Komu pogled na kršćansku obitelj izaziva gađenje, ne gadi mu se tek ideja kršćanstva, nego i stvarnost obitelji. Nasilne reakcije na plakat zbog toga ne začuđuju: njihova logika jedva se razlikuje od logike koju utjelovljuje sam plakat. No kako je došlo do njegova uništenja? Studij dizajna odbio nam je dati podrobnije informacije o tome, no uz pomoć fotografija i izjava očevidaca može se rekonstruirati tijek događaja.

Činjenica da se plakat koji vrijeđa i većinsko stanovništvo i manjinsku zajednicu nalazi na javnoj površini dostatan je razlog da se propita potpora koju je dobio i na nacionalnoj i na lokalnoj razini

Odmah po otvorenju izložbe građani su počeli iskazivati javno negodovanje zbog plakata te su ga već 9. rujna plahtom prekrili i policiji prijavili predstavnici više političkih stranaka. Plakat je naknadno i oštećen – flomasterom je išaran križ te su na vrh dopisana slova LGBT – nakon čega je policija na zahtjev organizatora izvršila izvid. S plakata je potom skinuta plahta, a kasnije istoga dana plakat je dodatno oštećen. Konačno je u subotu 10. rujna uz još jedan plakat s natpisom “Gender?” (“Rod?”) i potpuno uništen te su ih organizatori uklonili s javne površine.

Kriteriji Ministarstva i zakoni države

Činjenica da se plakat koji vrijeđa i većinsko stanovništvo i manjinsku zajednicu nalazi na javnoj površini dostatan je razlog da se propita potpora koju je dobio i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Na upit o pokroviteljstvu nad navedenom izložbom, čime su se organizatori pohvalili na službenoj stranici, Ministarstvo kulture i medija odgovorilo nam je: “Ministarstvo kulture i medija nije dalo pokroviteljstvo nad izložbom ‘Studenti za toleranciju’. (…) Točno je da je Ministarstvo kulture i medija (s 10 tisuća kuna) sudjelovalo u financiranju cjelogodišnjeg programa Galerije Studija Dizajna Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, a prema obrazloženju prijavljenoga programa bilo je riječi o ‘godišnjoj izložbi pod nazivom Minimalne distance (presjek studentskih radova kojima se istražuju aspekti pojma distance)’. (…)

Ministarstvo kulture i medija ne odlučuje, niti odabire sadržaje pojedinih izložbi, već prema prijavama na Javni poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske (…) donosi odluke o financiranju na prijedlog kulturnih vijeća, odnosno povjerenstava za pojedine djelatnosti i područja umjetničkoga i kulturnoga stvaralaštva, koja stručno vrednuju i ocjenjuju prijavljene programe i projekte. U tekstu javnoga poziva, određeni su i temeljni kriteriji kojim su se članovi vijeća i povjerenstava obvezni voditi pri stručnom vrednovanju.”

Pravo je pitanje tko će podmiriti troškove ako plakatna tolerancija dobije i svoj pravni epilog

Prema sličnim je “kriterijima” i Grad Zagreb 16. ožujka ove godine dodijelio 18 000 kuna istomu programu koji u gradu sjedištu Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj izruguje simbol ne samo Europske unije, nego i europskoga jedinstva i identiteta u širem smislu.

O slučaju plakata sa “stiliziranom” europskom zastavom za Glas Koncila svoje je mišljenje iznijelo i Predstavništvo Komisije. “Na razini EU-a ne postoje posebne odredbe kojima bi se uređivala upotreba europske zastave. U praktičnom smislu to znači da se europska zastava u svakoj državi članici, pa tako i u Hrvatskoj, upotrebljava u skladu s nacionalnim pravnim aktima o upotrebi zastava. Države članice same su odgovorne za održavanje javnoga poretka i zaštitu unutarnje sigurnosti na svojem državnom području – uključujući i kad je riječ o postupanju prema europskoj zastavi kao amblemu EU-a.” A kako je to pitanje uređeno u hrvatskom pravnom sustavu, objasnila nam je odvjetnica Lucija Ćorić.

Nedvojbeno je da se ovdje radi o javnom činu, a nedvojbeno je i da su na plakatu prikazani ljudi određene vjerske pripadnosti, odnosno da postoje dva od tri elementa toga kaznenoga djela

“Prvi stavak članka 356. Kaznenoga zakona predviđa kaznu za onoga tko javno izvrgne ruglu, prijeziru ili grubomu omalovažavanju stranu državu, njezinu zastavu, grb, himnu, a drugi stavak istoga članka glasi: ‘Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Ujedinjene narode, Europsku uniju, Vijeće Europe, Međunarodni crveni križ ili drugu priznatu međunarodnu organizaciju.’ U ovom bi slučaju bilo elemenata izvrgavanja ruglu ili gruboga omalovažavanja.”

Unatoč obrazloženju Ministarstva da “poštuje slobodu izražavanja svakoga pojedinca, a jednako tako smatramo neprihvatljivim da se tolerancija promovira izrazom mržnje prema bilo komu”, pravo je pitanje tko će podmiriti troškove ako plakatna tolerancija dobije i svoj pravni epilog.

Je li sporni plakat govor mržnje?

“Ono što kolokvijalno zovemo govorom mržnje u hrvatskom Kaznenom zakonu naziva se kaznenim djelom javnoga poticanja na nasilje i mržnju, a čini ga onaj tko preko bilo kojega medija javno potiče ili javnosti učini dostupnim materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihovih osobina koje uključuju i vjersku pripadnost. Dakle, tri su elementa: javni čin, poticanje na nasilje i mržnju te pripadnost osobe nekoj skupini, što je ujedno motiv za poticanje na nasilje i mržnju”, objašnjava odvjetnica Lucija Ćorić.

“Nedvojbeno je da se ovdje radi o javnom činu, a nedvojbeno je i da su na plakatu prikazani ljudi određene vjerske pripadnosti, odnosno da postoje dva od tri elementa toga kaznenoga djela.” Premda zaključak o tome radi li se o poticanju na nasilje i mržnju mora donijeti sud, i europska pravna iskustva mogu pomoći u ocjenjivanju slučajeva gdje zajamčena sloboda izražavanja šokira, vrijeđa ili uznemiruje. “Europski sud za ljudska prava izričito u svojim presudama upozorava na to da postoji obveza izbjegavanja izražavanja koje nepotrebno vrijeđa druge jer takvo izražavanje ne koristi javnoj raspravi koja bi mogla pridonijeti napretku u ljudskim pravima i slobodama”, zaključuje Ćorić.

hkm.hr

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er