MagazinZdravlje

Kako se suprotstaviti pobačaju ako svi tvrde da je moralno da se cjepiva sastoje od stanica pobačenog djeteta?

Do sada su sva cjepiva protiv COVIDa-19 ovisila o uporabi staničnih linija fetusa koji su nastali pobačajem. Mnoge su rasprave o ispravnosti cjepiva uslijedile nakon Modernine najave u studenom prošle godine da su njezini ljudski pokusi treće faze bili uspješni. Sada je pravo je vrijeme da usporimo, izdignemo se i istražimo trenutak u povijesti kako bismo mogli bolje sagledati put naprijed.

Ne ponovo!

Na prvo spominjanje cjepiva COVID-19, pomislila sam „Ne, ponovo!“. Prije su se ovakva pitanja uglavnom svodile na cijepljenje djece. Cjepiva koja koriste abortirane stanične linije fetusa izazivaju snažne reakcije među pro-life roditeljima jer vlasti na svim razinama zahtijevaju cijepljene. Cijepiti se ili ne? Petnaest godina sam čitala i ponovno iščitavala crkvene smjernice. Odabrali smo cijepiti svoju djecu. Također smo savjesno izrazili prigovore liječnicima i pisali pisma tvrtkama i zakonodavcima. Slamaju nam se srca zbog spoznaje da imamo koristi od pobačaja. Kao i svi drugi zabrinuti zbog ovog problema, i mi smo samo željeli učiniti ispravnu stvar.

Smjernice Papinske akademije za život iz 2005. godine, „Moralna razmišljanja o cjepivima pripremljenim iz stanica pobačenih ljudskih fetusa“, ovu etičku dvojbu nazivaju „moralnom prisilom savjesti“. Moralni teolozi su nazvali upotrebu ovih cjepiva „dozvoljenom, pasivnom, izdvojenom, materijalnom suradnjom sa zlom“, ali terminologija nije korisna. Sama izdvojenost koja bi nam mogla olakšati savjest također nas čini nemoćnima da zahtijevamo etičke alternative. Naši prosvjedi liječnicima su bili uzaludni.

S COVIDom-19 smo svi ponovno bačeni u isti kut. Cjepiva mRNA iz Moderne i Pfizera testirana su na stanicama HEK-293, staničnoj liniji koja potječe od djeteta pobačenog 70-ih. Cjepivo AstraZeneca je stvoreno na adenovirusnom vektoru, koji kodira šiljasti protein. Tvrtka koristi staničnu liniju HEK-293 za testiranje i stvaranje genetski proizvedenog cjepiva. Novo cjepivo Johnson & Johnson je stvoreno na adenovirusnom vektoru iz stanične linije PER.C6 koje potječu od zdravog pobačenog djeteta starog osamnaest tjedana (pojedinosti potražite na web mjestu Za život djece Božje).

Teška istina

Alarmantan broj ljudi širom svijeta (dva i pol milijuna) je umrlo od COVIDa-19. Ekonomije su osakaćene, a sloboda narušena. Nalozi će vjerojatno biti izvršeni. Stres koji su roditelji osjećali desetljećima sada je opipljiv na globalnoj razini i otkriva se surova istina.

Smjernice Papinske akademije za život iz 2005. govorile su nam da tražimo etičke alternative, ali to se pokazalo neučinkovitim. Kako odbiti cjepivo, kada nemamo alternativa? Da mašete prstom dok dobivate ubod? Imamo koristi od pobačaja dok mu se suprotstavljamo? To je proturječje, poput nošenja kožne jakne od tuljana, dok se protivite ubijanju beba tuljana.

Crkva je jasna u nauku da je primanje injekcije (cjepiva) stvar savjesti i to se neće promijeniti. No, katolici se moraju suočiti s većim pitanjem, koje nadilazi cjepiva. Kako se učinkovito suprotstaviti pobačaju ako svijetu kažemo da ima moralne koristi od pobačaja?

Potvrdno testiranje

Polemika je naglo započela prošlog studenoga kada se saznalo da će biti nužno cijepljenje. Institut Charlotte Lozier izvijestio je da su cjepivo od Moderne ocijenili kao „etički ne kontroverzno“, tvrdeći da istraživači nisu koristili stanične linije fetusa. Nacionalni katolički centar za bioetiku i Katolička novinska agencija, između ostalih, ponovili su ovu tvrdnju.

Ali bilo je prijepora. Mjesecima ranije, obje su tvrtke već ranije objavile da su se u in vitro testiranjima mRNA koristile stanicama fetusa HEK-293, što je bio presudan korak u razvoju. Institut Charlotte Lozier je kasnije dodao izraz „potvrdno testiranje“ da bi opisao in vitro testove, ali oni i dalje cjepivo nazivaju ne kontroverznim. Moralni teolozi i crkvene vlasti, uključujući one u Vatikanu, ponovili su ovu frazu i testiranje su prikazali kao jednokratni, etički beznačajni događaj.

Nije bilo rasprave o tome hoće li se isti in vitro test koristiti u trajnoj kontroli kvalitete tijekom proizvodnje. Te bi se informacije vjerojatno mogle naći u proizvodnom procesu koji je odobrio Ured za hranu i lijekove (FDA), ali operacija Warp Speed ne zahtjeva odobrenje Ureda za hranu i lijekove (FDA).

Nedavno je Moderna najavila plan za pretklinička ispitivanja novih mRNA cjepiva za različite oblike SARS-CoV-2 u svom proizvodnom pogonu u Norwoodu, Massachusettsu. Riječ je o investiciji od sto trideset milijuna američkih dolara koja zapošljava više od dvjesto trideset zaposlenika. Nova cjepiva protiv mRNA mogu se brzo prilagoditi virusu koji se razvija, što je dobro. Međutim, in vitro test je prvi korak u predkliničkim ispitivanjima različitih varijanti cjepiva prije ispitivanja na životinjama, a zatim na ljudima. Ako koriste ista in vitro ispitivanja koja su opisana u njihovim znanstvenim izvješćima, tada je to testiranje također presudno za trajni razvoj.

Od početka je poruka bila zbunjujuća dok su katolici pokušavali smisliti što treba učiniti. Osim katoličkih krugova, zabrinuta sam da je poruka koju smo zajednički poslali zakonodavcima i farmaceutskim tvrtkama ispala da se ozbiljno ne protivimo neetičkim praksama.

Dopuštena suradnja sa zlom

Smjernice Papinske akademije za život iz 2005. godine nadopunjene su 2008. godine formalnijim uputama Kongregacije za nauk vjere. „Uputa o dostojanstvu osobe (Dignitas personae) u određenim bioetičkim pitanjima“ pojašnjava da je iskorištavanje pobačenih ljudskih tijela moralno nedopušteno, ali da je uporaba cjepiva moralno dozvoljena u određenim situacijama. „Dopuštena, pasivna, izdvojena, posrednička suradnja sa zlom“ je dopuštena samo ako je: prvo, potreba za zaštitom pojedinaca i stanovništva ozbiljna; drugo, ako ne postoji alternativa; i treće, ako se i dalje odbacuje zlo pobačaja i uporaba pobačena djece u istraživanju.

U prosincu prošle godine dr. Janet Smith je pronicljivo tvrdila da je riječ „suradnja“ neprecizno pogrešno primijenjena. „Kako mogu“, kaže ona, „doprinijeti nečemu što se već dogodilo?“ Umjesto toga preporučila je riječ „prisvajanje“ (korist od nezakonito stečene dobiti).

Dr. Smith je također primijetila da biskupi Athanasius Schneider i Joseph Strickland (i drugi) smatraju da je izdvojena suradnja nebitna. Tvrde da je „zločin pobačaja toliko monstruozan da je svaka vrsta spajanja s tim zločinom, čak i vrlo izdvojeno, nemoralno i ne može ga ni pod kojim okolnostima prihvatiti katolik nakon što je svjestan toga“.

Iako je ova izjava ekstremnija od smjernica u dokumentima Papinske akademije za život i Kongregacije za nauk vjere, ona u osnovi ponavlja upute za „odbacivanjem“ cjepiva – ako se odbijanje uzme u općem smislu. Katolici bi se mogli ujediniti i izreći negodovanje u odbijanju cjepiva, čak iako ih pojedinci primaju pod moralnom prisilom. Ovo tumačenje, ako je točno, ne rješava problem proturječnosti u potpunosti, ali barem se kreće prema snažnijem odgovoru.

Sablazan

Dokument Dignitas personae spominje sablazan vezan uz suradnju sa zlom, navodeći da se „izbjegava rizik od sablazni“ (35). Dokument se ovdje poziva na izbore istraživača.

Kada je nezakonita radnja odobrena zakonima koji reguliraju zdravstvenu zaštitu i znanstvena istraživanja, potrebno se distancirati od zlih aspekata tog sustava kako se ne bi stekao dojam određene tolerancije ili prešutnog prihvaćanja radnji koje su ozbiljno nepravedne. Svako prihvaćanje zapravo bi pridonijela rastućoj ravnodušnosti prema, ako ne i odobravanju, takvih postupaka u određenim medicinskim i političkim krugovima.

Problem izdvojene suradnje sa zlom, kako ističe dr. Smith, jest taj što ono uzima u obzir samo prošlost. Kada donosimo odluke o korištenju cjepiva u sadašnjosti, fokus je na tome kako su razvijena i proizvedena u prošlosti. Sablazan govori o tome kako naši izbori utječu na budućnost, ali to je jedva bio dio razgovora

Kongregacija za nauk vjere je 17. prosinca izdala „Bilješku o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVIDa-19“, potvrđujući uputu Dignitas personae iz 2008. godine i ranije smjernice Papinske akademije za život. U bilješci se navodi da „moralno je prihvatljivo primiti cjepiva protiv COVIDa-19 koja su tijekom istraživanja i proizvodnog procesa koristila stanične linije pobačenih fetusa“, ali samo ako druga cjepiva nisu dostupna i ako se protivi praksi pobačaja. U toj kratkoj bilješci nije spomenuta sablazan, ali vrijedi razmisliti daju li naše riječi i odabiri „prešutno prihvaćanje“ zla pobačaja.

Nema moralnih dvojbi

U siječnju 2021. dr. Melissa Moschella s Katoličkog sveučilišta u Americi je napisala mišljenje koje je objavio Institut Witherspoon za javne rasprave. Smatra da cjepiva protiv COVID-19 uopće nisu „moralno kompromitirajuća“ i tvrdi da „ pro life osobe koje podržavaju ne bi trebale imati moralnih dvojbi oko uzimanja bilo kojeg dostupnog cjepiva“, suprotno smjernicama Papinske akademije za život i Kongregacije za nauk vjere.

Vlč. Matthew Schneider, također je i na Institutu Witherspoon i svome blogu Patheos, tvrdio da ako odbacimo bilo koji lijek testiran sa staničnim linijama od HEK-293 ili bilo kojih drugih staničnih linija pobačenih fetusa, tada bismo trebali odbaciti gotovo svaki aspekt moderne medicine, uključujući duga lista lijekova koji se prodaju bez recepta. Kaže da ukoliko ne odbacimo sve to i „ne oprostimo se od moderne medicine“, argument da bismo trebali odbiti cjepivo propada.

Ti su argumenti kontroverzni. Više od petnaest godina Vatikan je od katolika tražio da se zalažu protiv upotrebe staničnih linija fetusa u cjepivima. Dr. Moschella i vlč. Schneider, međutim, s pravom ističu da nam je fokus na cjepivima skrenuo pozornost s upotrebe staničnih linija pobačenih fetusa u drugim lijekovima. Korištenje staničnih linija fetusa postalo je sveprisutno. Međutim, ako ih ne možemo pobijediti, rješenje nije u tome da im se pridružimo.

Predati se

Pokušajte zamisliti donositelje odluka (menadžeri, znanstvenici, zakonodavci, investitori) kako sjede s katoličkim vođama nakon svega što se dogodilo od studenog 2020. Katolici ih mole da prestanu koristiti pobačenu djecu u istraživanjima. Katolici zahtijevaju etičke alternative cjepivima. Ali druga strana već zna kako smatramo da je moralno dopušteno imati koristi od pobačaja. Zašto bi morali ozbiljno shvaćati naše moraliziranje? Vjerojatno će pretpostaviti da to činimo samo da bismo se osjećali bolje.

Jako sam zabrinuta što su katolici sada predali mogućnost vođenja etičkih odluka na nacionalnoj ili globalnoj razini, ne samo za pojedinačno pitanje cjepiva, već i za bilo koji etički stav.

Pobačena djeca u istraživanjima

Cjepivo i stanične linije fetusa dio su većeg problema. Krajem 2020. godine znanstvena izvješća o istraživanju fetalnog tkiva napunila su znanstvenu literaturu, ali je o tome jedva bilo spomena u katoličkoj etici.

Primjerice, Sveučilište u Pittsburgu je izvijestilo kako su presadili vlasište pobačene djece na glodavce kako bi proučavali infekciju stafilokokom. Stotine djece pobačene u drugom tromjesečju secirana su kako bi se proučavalo nakupljanje određenih kemijskih elemenata u maternici. U tijeku su ogromni napori na stvaranju atlasa fetalnih stanica. To će preslikati genetske promjene na molekularnoj razini tijekom trudnoće, što zahtijeva stalnu opskrbu fetusima.

Promjene dolaze. Ovi istraživački programi su namijenjeni donošenju značajnih lijekova. Predviđa se da će samo atlasom fetusne stanice doći do istrebljenja većine dječjih smrtnih slučajeva. Razmotrite ovu trenutnu raspravu o cjepivima za deset godina u budućnosti. Problem neće biti stanične linije fetusa u cjepivima. Istraživanja iz fetalnih stanica će omogućiti stvaranje „spasonosnih lijekova“. Što nam je činiti? Trajno ukazivati na prošlost i nazivati je udaljenom ili izdvojenom?

Surađivati s budućim zlom?

Jer ako slegnemo ramenima i kažemo da smo sada spremni prihvatiti korist od pobačaja, ne izbjegavamo rizik od sablazni. Možda ćemo surađivati u budućem zlu utječući na grijeh u odlukama istraživača.

Ne želim da moja djeca ako (i kada) jednog dana budu sjedila u liječničkim ordinacijama sa svojim bebama znaju da je svaka medicinska korist koja im se nudi, a ne samo cjepiva, proizašla iz iskorištavanja ostataka neželjene djece koja su ubijena abortusom i korištena poput laboratorijskih štakora. I onda se pita, zašto se katolici nisu ujedinili i prosvjedovali protiv cijele ove prakse dok su još mogli?

Iz tih razloga predlažem da se razmatranje rizika od sablazni ponovno uvrsti u našu moralnu računicu i da dobro razmislimo o utjecaju naših riječi i izbora koje imamo na naše vodstvo u borbi za ljudsko dostojanstvo. Mislim da je vrijeme da nadvladamo cjepiva.

Stacy A. Trasancos

www.medjugorje-news.com/

Vezani članci

Back to top button