VJERA I DUHOVNOSTCRKVAMOLITVE

Zanimljivosti o štovanju sv. Josipa i zborna molitva svetkovine svetog Josipa

Ulazeći ove godine u četvrti korizmeni tjedan, ulazimo i u tjedan u kojem Crkva u petak, 19. ožujka, slavi svetkovinu svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Budući da je slavlje ove svetkovine važno i za hrvatski narod koji svetoga Josipa štuje kao svoga zaštitnika od 1687. godine i nalazeći se u Godini svetoga Josipa, priliči da se misao usmjeri prema ovom svecu i povijesti štovanja ovoga velikoga čovjeka i sveca.

Svetačka slavlja u vrijeme korizme

Budući da je od svojih početka vrijeme korizme vrijeme koje je obilježeno pokorničkim karakterom koji se očituje i vanjskim činima pokore (post, nemrs, odricanja i sl.) kako bi se došlo do obraćenja, u njemu je isključen svaki oblik slavlja, pa čak i slavlja svetaca.

U tom smjeru je Koncil u Laodiceji (340.) propisao nullum natale martyrum in quadragesima esse celebrandum – odnosno da se u vremenu korizme ne slave rođenja mučenika (za nebo, op. a.), odnosno spomen na mučenike. Tijekom petoga stoljeća u kalendaru od 4. veljače do 25. travnja (najkasniji datum kada je moguće slaviti Uskrs; na ovaj datum Uskrs će se slaviti tek 2038.) nalazimo samo četiri svetačka slavlja, a nakon reforme kalendara (1582.) samo dva: svetu Agatu i sv. Valentina. Od devetoga stoljeća pa sve do danas, broj spomendana svetaca u vremenu korizme se povećavao, no reformom nakon Drugog vatikanskog sabora, većina slavlja svetca premještena je na neke druge dane liturgijske godine.

Zanimljivo je ovdje spomenuti kako neke Crkve na Istoku, zbog gore navedenih razloga, nisu slavile svetkovinu Navještenja Gospodinova 25. ožujka već su je slavile u vrijeme došašća, kako je već bilo i napomenuto u jednom razmišljanju u došašću.
Uz Navještenje Gospodinovo, kao jedna od svetkovina koja se slavi u vrijeme korizme je i sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, za koju u Općim načelima o liturgijskoj godini i kalendaru (br. 56) čitamo kako ju „mogu biskupske konferencije prenijeti na drugi dan izvan korizme, ako nije zapovijedana“.

Svetkovina sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, 19. ožujka

Tijekom povijesti napisane su mnoge studije i promišljanja o ovom svecu šutnje, a papa Franjo u svojem Pismu (Patris corde) kojim otvara Godinu sv. Josipa, piše kako je Josip volio Isusa Očevim srcem te nas podsjeća kako ga je papa Pio IX. proglasio zaštitnikom Katoličke Crkve, papa Pio XII. predstavlja ga kao zaštitnika radnika, a sv. papa Ivan Pavao II. dodjeljuje mu naslov Otkupiteljeva čuvara. No, ono što ju u Božjem narodu najraširenije je činjenica da se sv. Josip časti kao zaštitnik sretne smrti.

Kako se Crkva u prvim vremenima „predstavljala svijetu“ i kojem i u kojem je izlagala svoju vjeru u jednoga, ali trojstvenog Boga i budući da je bila suočena s raznim herezama u kojima je morala braniti božanstvo Isusa Krista (451. koncil u Kalcedonu, svečano izjavljuje i priznaje da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek!), slavlje svetkovine sv. Josipa po prvi puta nalazimo u jednom koptskom kalendaru na prijelazu iz osmog u deveto stoljeće, a slavio bi se 20. lipnja, a tijekom desetog i jedanaestoga stoljeća svetkovina mu se slavi 25. prosinca zajedno sa Bogojavljenjem. Kao i na Istoku, tako i na Zapadu, sv. Josip, iako je bio obožavana figura svetih Otaca, u liturgiji se po prvi puta spominje tek u osmom stoljeću kada ga i nalazimo u jednom martirologiju (s područja današnje Irske ili Belgije) da se slavi 19. ožujka kao Joseph sponsus Mariae – Josip, zaručnik Marijin, a kult mu se vjerojatno proširio sa Istoka.

Prije osmoga stoljeća, tek mjesni kult tijekom sedmog stoljeća nalazimo u Nazaretu gdje je sv. Josip i proveo svoj život, a i tamo je bila podignuta jedna bazilika s naslovom „Kuća sv. Josipa“ (670. spominje ju hodočasnik Arnulfo), a u jedanaestom stoljeću križari nalaze samo njezine ruševine.
Što se tiče razvoja ove svetkovine na Zapadu, u Bolonji se nalaze prvi tragovi  gdje je 1129. bila podignuta crkva njemu u čast, a oko toga vremena Josipovo ime zaziva se i u litanijama Svetih – u Rimu, molile su za vrijeme Vazmenog bdijenja. U sljedećem stoljeću, na području Bruxellesa, u jednom manuskriptu po prvi puta nalazimo zapis vlastitog slavlja sv. Josipa koje se slavilo 19. ožujka – svetkovina sv. Josipa, pretpostavljen Spasiteljev otac.

Razvoju kulta svakako su doprinijeli franjevci, a osobito se među njima ističu Ubert iz Casala (+1325.), Bernardin iz Feltre, sv. Bernardin Sijenski i Geroson (+1429.). Uz franjevce, za širenje štovanja sv. Josipa svakako su zaslužni i karmelićani u čijem Brevijaru 1480. nalazimo vlastito slavlje u čast sv. Josipa, a kasnije je to slavlje preuzeto i u Brevijar nakon Tridentskog sabora. Konačno, papa Siksto IV. (1471.-1484.) utvrđuje svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka kao festum simplex.

Papa Grgur XV. (1621.) proglašava da se sv. Josip slavi kao zapovijedani blagdan, a u vrijeme pape Klementa X. u Brevijaru se nalaze i tri himna u čast sv. Josipa (Te Ioseph celebrentCoelitum IosephIste quem coeli) čije se autorstvo pripisuje španjolskom karmelićaninu Juanu Escalaru.

Zašto se sv. Josip slavi 19. ožujka?

Iako se ova svetkovina slavila na Zapadu još od osmoga stoljeća, još nije točno i konkretno odgovoreno zašto se ova svetkovina slavi baš na ovaj datum. Jedna od teorija koja se pojavila jest i ona da su u antici toga dana slavili Minervu koja se častila kao zaštitnica radnika. Kako bi se istisnuo ovaj poganski kult, na mjesto Minerve stavljen je sv. Josip koji se također slavio kao zaštitnik radnika.

Što je sa slavljem sv. Josipa Radnika, 1. svibnja?

1680. karmelićani na području Italije i Francuske slavili su blagdan Pokroviteljstva (Zaštitništva) sv. Josipa, a 1809. nalazimo ovaj blagdan u kalendaru rimskog klera. 1847. papa Pio IX. proširuje ovaj blagdan na cijelu Crkvu, a slavio se na treću nedjelju nakon Uskrsa. Papa Pio X. premješta ga na srijedu istoga tjedna, a konačno papa Pio XII. 1955. premješta ovaj blagdan na datum 1. svibnja s naslovom Sveti Josip Radnik, želeći tako naglasiti važnosti i vrijednosti ljudskog rada.

Sveti Josip od 1870. – 2021. – ukratko

Naslov da je sveti Josip zaštitnik Katoličke Crkve dodjeljuje mu papa Pio IX. 8. prosinca 1870., a papa Ivan XXIII. 1964. umeće njegov spomen u Prvu euharistijsku molitvu (Rimski kanon). Taj spomen (odmah nakon spomena Blažene Djevice Marije) papa Franjo proširio je i na druge euharistijske molitve (Drugu, Treću i Četvrtu) 1. svibnja 2013.

Važnost svetoga Josipa za sveopću Crkvu još jednom je potvrđena i prošlogodišnjim proglasom pape Franje o otvaranju Godine sv. Josipa u kojem će Crkva razmatrati o sv. Josipu kao o ocu koji je voljen, nježan, pun ljubavi, poslušan, koji prihvaća, kreativno hrabar, koji radi i onaj koji je u sjeni (usp. Patris corde).

Zborna molitva svetkovine sv. Josipa

Bože, ti si odgovornosti svetog Josipa
povjerio svoga Sina Isusa i njegovu Majku Mariju.
Udijeli svojoj Crkvi da, po njegovu zagovoru,
otajstvo spasenja vjerno čuva i vrši
sve do dana potpunog ostvarenja.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome,
koji s tobom živi i kraljuje
u jedinstvu Duha Svetoga Bog
po sve vijeke vjekova. Amen.

www.medjugorje-news.com/ bitno.net

Vezani članci

Back to top button