Spisi redovnice, službenice Božje, daju nam uvid u život sv. Josipa: Još kao malo dijete svoje je nevine suze prikazivao Gospodinu
U mističnim objavama redovnici pokazano je kako je Josipa još kao maleno dijete uvidio kako ljudi vrijeđaju Gospodina zbog čega je jako trpio još u povojima
Sveti Josip nema riječi zapisane u Svetom pismu, ali objavljeni spisi talijanske časne sestre iz 18. stoljeća nude priliku da zamislite u detalje svakodnevni život Svete obitelji kakav bi mogao biti iz perspektive Isusova udomitelja.
Osobna objava službenice Božje Majke Marije Cecilije Baij, opisana u knjizi “Život svetog Josipa”, daje intiman portret života molitve, patnje i radosti unutar Svete obitelji.
Kako bi umjetnik mogao ispuniti pojedinosti na slici koja prikazuje prizor Kristova života iz Biblije, Baijev izvještaj omogućuje čitatelju da se zadrži na prizorima koji su mogli činiti Josipov život s Isusom i Marijom, s posebnim naglaskom na njegov unutarnji život.
Započinje Josipovim rođenjem, otkriva njegove roditelje, pobožne ljude Jakova i Rahelu iz plemena Davidovog. Otkriva kako je Gospodin u snu njegovim roditeljima obznanio posebno izabranje sv. Josipa te mu je tako određeno i ime – Josipi. Izvještaj otkriva i kako je Bog malenog tek rođenog Josipa obdario razumom pa je još u povojima svoje male dječje suze prikazivao Gospodinu.
Otkriva i donosi izvještaj na 75 stranica o njegovu životu prije susreta s Marijom, s naglaskom na to kako ga je Bog milostima pripremio za povlasticu susreta s budućom Majkom Božjom. Jako su dirljivi opisi baš ranih nježnih godina njegova djetinjstva jer ga je njegova majka često još kao bebu promatrala kao pokornika, zamišljenog, u ekstazama, djetešce koje je uzimalo jako malo hrane a koje je istovremeno primalo milosti i hranu samog Boga.
Budući da je naš Josip bio obdaren tolikim darovima, donosio je ne samo utjehu svojim roditeljima koji su ga odgajali, nego su bili i oni obdareni mnogim milostima zbog ljubavi njihova sina koji im je bio jako zahvalan, pa ako je na zemlji još kao malena beba svjesno trpio i molio za grešnike, puno više je molio za svoje roditelje. Bog je uslišavao njegove molitve i zbog toga su oni čudesno rasli u krjepostima i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Nakon djetinjstva čitatelj prati Josipa dok veliča utjelovljnje u Marijinoj utrobi, podnosi kušnje na putu u Betlehem, plače od radosti dok u naručju drži Spasitelja svijeta, pjeva hvalospjeve Bogu s Marijom, radi s djetetom Isusom u svojoj radionici i neprestano se prepušta Božjoj volji suočen s brojnim neizvjesnostima. Spisi otkrivaju da je sveti Josip uz anđela čuvara od Boga primio još jednog koji ga je u snovima podučavao, vodio i tumačio.
Iako Crkva ne smatra obveznim vjerovati privatnim objavama kao stvar vjere, knjiga je dobila imprimatur i “nihil obstat” od Vatikana koji je službeno proglašava slobodnom od doktrinarnih i moralnih pogrešaka.
Pascal Parente, profesor na Katoličkom sveučilištu u Americi, preveo je rukopis iz 18. stoljeća na engleski. “Izvještaj o životu svetog Josipa… nije u osnovi imao za cilj pružanje egzegetske ili povijesne pouke, već služiti kao sredstvo izgrađivanja”, napisao je Parente, koji je umro 1971., u svom uvodu u tekst.
„Ona otkriva najljupkiju i najdražu glavu Svete Obitelji u novom svjetlu koje ne može ne impresionirati i um i srce čitatelja, čineći ga tako dionikom nebeskog mira i sklada koji je vladao u Svetoj Obitelji Nazaret.”
Rukopis je dovršen prije Baijeve smrti 1766., ali je ostao nepoznat sve dok benediktinski redovnik Dom Willibrord van Heteren nije pronašao Baijeve spise 1900. godine u samostanu sv. Petra u Montefiasconeu u Italiji i objavio neke ulomke.
Dvadeset godina kasnije domaći svećenik mons. Pietro Bergamaschi, zainteresirao se za Baijeve spise u samostanskom arhivu i predstavio ih papi Benediktu XV u privatnoj audijenciji 17. ožujka 1920., tijekom mjeseca svetog Josipa. Papa je potaknuo Bergamaschija da ih objavi.
Maria Cecilia Baij rođena je 1694. u Montefiasconeu, brežuljkastom gradu oko 60 milja sjeverno od Rima smještenom na obali jezera Bolsena. U dobi od 20 godina položila je redovničke zavjete u benediktinskoj zajednici Montefiascone. Imenovana je opaticom 1743. i ostala je na toj dužnosti do svoje smrti u 72. godini.
U svojim molitvama u samostanu Baij je primila i napade đavla i mistična otkrića o životu Krista, svetog Josipa, Svete obitelji i sv. Ivana Krstitelja, koje je zapisala u dugačke rukopise u poslušnosti svom ispovjedniku. .
Njezin benediktinski samostan, sv. Petra, i danas je aktivan više od 250 godina nakon njezine smrti. Sestre pozdravljaju hodočasnike koji hodaju Via Francigena, srednjovjekovnom hodočasničkom rutom koja prolazi kroz njihov grad. Sestre također još uvijek posjeduju sve Baijeve originalne rukopise.
Vjeruje se da je Baij dovršila svoj izvještaj o životu svetog Josipa u prosincu 1736. U cijelom tekstu Josip je često prikazan u molitvi, kako sam i zajedno s Djevicom Marijom i Isusom govori hvale Bogu.
Baij je napisao: “Ponekad, kada je Josip radio vrlo naporno, prišao bi svojoj supružnici i zamolio je da mu otpjeva himnu u slavu Boga i time ublaži njegov umor. Sveta djevica će spremno udovoljiti njegovim zahtjevima. Njezino pjevanje himni božanskog uzvišenja bilo je tako divno da je Josip često bio doveden u ekstazu.”
“Jednom je rekao Mariji: ‘Moja suprugo, samo tvoje pjevanje dovoljno je da utješi svako napaćeno srce! Kakvu si mi utjehu kroz to pružila! Kakvo olakšanje za moj umor! Kakva mi je velika radost čuti te kako govoriš ili pjevaš …”
“Za Presvetu Djevicu ove su riječi bile povod za dodatnu hvalu Bogu, Izvor svega dobroga… ‘Bog je izlio ove milosti u moje srce’, rekla mu je, ‘da bi se ti utješio i zadobio olakšanje u svojim nevoljama i pripadnosti.’ Svečeva ljubav i zahvalnost prema Bogu stalno su se širili i on se i dalje čudio krepostima svoje presvete supružnice.”
