Upozorenje egzorcista: Molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla krije opasnosti
“Takozvana molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla vodi ljude do traženja razloga njihove patnje izvan njih samih. To sprječava istinski proces psihološke pomoći koja bi mogla pomoći pojedincu. Stoga, mise koje se slave na ovu nakanu više su psihološka opasnost za vjernike negoli pomoć”
“Prikazivanje misa i izricanje molitava kako bi se izliječilo obiteljsko stablo strano je katoličkom nauku i liturgiji… Niti u objavi, niti kod crkvenih Otaca, niti u povijesti katoličke teologije ne postoje primjeri ove prakse”, zaključak je to koji je iznio vlč. Rogelio Alcántara na kongresu Međunarodnog udruženja egzorcista održanom u rujnu 2018. godine u Rimu piše portal Bitno.net
Vlč. Alcántara, doktor teologije i pročelnik Vijeća za nauk vjere nadbiskupije Mexico Cityja, tako je izrekao negativan sud o praksi koja se proširila u brojnim dijelovima svijeta, a koja je prema njegovom istraživanju potekla “od protestanata nadahnutih poganstvom”.
Zašto ljudi ‘liječe’ obiteljsko stablo
Na početku svojeg izlaganja Alcántara je objasnio kako oni koji vjeruju u liječenje obiteljskog stabla drže da “zla od kojih ljudi danas pate (psihička, moralna, društvena, duhovna i tjelesna) imaju uzrok u njihovim precima. Osoba koja je trenutno živa je poput posljednje karike u lancu kroz kojega zla dolaze do nje”.
Ta zla mogu biti različita porijekla: loše sklonosti predaka, njihovi grijesi, ili prokletstva koja su zazvali na svoje potomstvo. Svi ti uzroci dovode do toga da njihovi potomci imaju “sklonosti i tendencije određenim zlima”, ili, još gore, dovode do “naslijeđenog robovanja”. Kako bi se od toga oslobodili, pojedine grupe ili svećenici predlažu ‘liječenje’ obiteljskog stabla vjerskim praksama i posebnim molitvama koje mogu otkloniti štetno “nasljeđe”.
Odakle potječe ova teorija?
Nakon što je naveo citate nekoliko autora koji smatraju da je molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla mnogima potrebna, Alcántara je rekao kako sve pristalice te ideje potječu iz druge polovice dvadesetog stoljeća. Stoga je, zaključuje meksički svećenik, “riječ o ‘novom nauku’, izmišljotini, koja predstavlja tešku opasnost onima koji žele prihvatiti božansku objavu kako nam je predstavlja Katolička Crkva”.
Alcántara je objasnio kako je ta teorija prvi put zabilježena kod “protestantskog misionara Kennetha McAlla”, koji je dao prvi poticaj prakticiranju ‘liječenja’ obiteljskog stabla, što je s vremenom preraslo u pokret.
Filozofska podloga ove teorije, međutim, nije protestantskog porijekla budući da je “jako slična onome što se popularno zove ‘karmom’, idejom izvedenom iz hinduizma”. Nauk o ‘grijesima predaka’ pokušava se protumačiti “primjenom ‘karme’ na kršćansku teologiju”, na temelju misli koju je razvijao psiholog Carl Jung. Iako neki pokušavaju pomiriti ovu ideju s katoličkim naukom o istočnom grijehu, ne nude utemeljeno opravdanje te primjene, objašnjava meksički svećenik.
Što je s biblijskim izvorima?
Alcántara se osvrnuo i na argument da se i u nekim starozavjetnim tekstovima spominju grijesi predaka, no, kako kaže, te se tekstove treba razumijevati “u pedagoškom procesu objave, koji doseže svoju puninu u Kristu” i njegovu milosrđu. Štoviše, već se i u drugim starozavjetnim tekstovima jasno kaže kako će “svaka osoba snositi osobnu krivnju i posljedice vlastitih grijeha”, čime je naglašena osobna dimenzija grijeha.
Potvrdu ovoga Alcántara nalazi u Isusovim riječima u Evanđelju, poput njegova odgovora farizejima koji su pitali jesu li grijesi roditelja krivi zato što je određeni čovjek bio slijep (Iv 9, 1-4). “Iz analize tekstova Svetog pisma možemo zaključiti da ‘nauk’ o takozvanim ‘grijesima predaka’ i takozvana ‘molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla’ nema temelja u božanskoj objavi”, zaključuje Alcántara.
Utjecaj i grijeh
Alcántara je zatim razjasnio pojmove “utjecaj” i “grijeh”, kako ne bi dolazilo do nesporazuma u razumijevanju. Utjecaj je “bilo koji element koji mijenja ili utječe na način razmišljanja ili djelovanja nekoga iz buduće generacije”. Utjecaj jedne generacije na drugu postoji, prirodna je pojava i nastaje kao posljedica prirodnih čimbenika ili suživota.
Što se tiče “grijeha predaka”, Alcántara objašnjava da “ako pod grijehom predaka podrazumijevamo grijeh koji se prenosi na sljedeću generaciju, takvo što ne postoji, budući da je jedini grijeh koji se može prenositi kroz generacije istočni grijeh”.
“Takozvana molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla vodi ljude do traženja razloga njihove patnje izvan njih samih “
S druge strane, “ako pod grijehom predaka jednostavno podrazumijevamo grijeh počinjen od strane naših predaka koji se ne prenosi na trenutnu generaciju, izraz bi mogao biti prihvaćen. Međutim, zato što vodi do zbrke i zato što postoji rizik da ga se protumači u prvom smislu, bolje je izbjegavati pojam”. Grijeh predaka ne može predodrediti potomke za grijeh, može samo utjecati lošim primjerom, što je najčešći uzrok ponavljanja grijeha u obitelji, rekao je Alcántara.
Opasnost
“Takozvana molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla vodi ljude do traženja razloga njihove patnje izvan njih samih. To sprječava istinski proces psihološke pomoći koja bi mogla pomoći pojedincu. Stoga mise koje se slave na ovu nakanu više su psihološka opasnost za vjernike negoli pomoć”, upozorio je pred kraj svog izlaganja Alcántara, dodavši i kako je dodatan problem to što umjesto da prikazujemo mise za svoje pokojne pretke “prikazujemo mise sami za sebe”, kako bismo učinili da njihovi grijesi prestanu utjecati na naš život.
