SVJEDOČANSTVAVJERA I DUHOVNOST

ČUDO: Deset godina muž joj je zabranjivao ispovijed, ali onda se dogodilo ovo…

ČUDO: Deset godina muž joj je zabranjivao ispovijed, ali onda se dogodilo ovo… Poznati grof de Segur iznosi ovaj istiniti događaj. Jednoga dobro mi poznatoga svećenika pozovu navečer bolesniku. “Dolazim odmah kod vas!” – reče svećenik napisavši broj ulice i kućni broj.

Svećenik dolazi do označenoga stana. Uđe u kuću i propitku­je se za bolesnika. Nitko nema pojma o tome. Svećenik otvara vrata za vratima, ne bi li ipak gdje ugledao bolesnika, ali bez uspjeha. Neki stanari su mu se rugali. Svećenik je mislio da ga je netko prevario. Najednom se pojavi djevojčica koja mu šapne da na drugom katu leži jedna žena na umoru.

čudo

Ne želim umrijeti bez ispovijedi!

Svećenik dođe do označene sobe i pokuca. Vrata se jedva malo rastvore, a muški glas upita: “Što je i tko je?” Ali kako opazi i prepozna svećenika, stane strašno psovati i ozbiljno pri­jetiti, ako se ne udalji. Svećenik ugleda u jednom kutu sobe bolesnicu koja ga je dozivala: “Ah, oče župniče, ne ostavite me! Ne želim umrijeti bez svete ispovijedi!” I zaista dogoditi će se čudo.

Opaki muž htjede zalupiti vratima, kad se među vrata postavi svećenik te mu dostojanstveno i odlučno reče: “Evo, moj gospo­dine, zar ne vidite, da vaša gospođa traži mene? U ime sve­mogućega Boga, vašega i moga Gospodina, koji će suditi nama obojici, dajte mi mjesta!” Iza ovih energičnih riječi iščezne bezbožnik u pokrajnju sobu, a svećenik pristupi teško bolesnoj ženi da je ispovjedi.

Nakon ispovijedi ispriča jadna bolesnica kako joj njezin muž deset godina brani da se ispovjedi. Ali ona je čitavo to vrijeme svakodnevno molila blaženoj Gospi “Zdravomariju” u čvrstoj nadi da draga Gospa neće dopustiti da umre bez ispovijedi. Slabašnim glasom usklikne: Čudo! “Vidite da je Marija uslišala moju molitvu!”

“Kako ste mi uspjeli javiti…?” “Što javiti…?! Ja nisam niko­ga poslala, a nisam ni mogla, jer moj muž ne pušta ni žive duše blizu. A on sam sigurno nije toga učinio!”

“Vi ste gospođa S.” – reče joj svećenik čudeći se.

“Nisam, velečasni. Ne poznajem te žene!”

“Zar nisam u kući broj 50?”

“I to se ne slaže: broj naše kuće je 30.”

Čudo: Božja Providnost po zagovoru Marijinu

Zaista. U brzini i u polutami zamijenio je svećenik kućni broj. Je li to bio puki slučaj? Naša vjera ne poznaje slučaja, čudo. Zar se i ovdje nije pokazala Božja Providnost po zagovoru Marijinu.

“Požurit ću u stan broj 50 k onoj bolesnici koja me zvala. Za pola sata eto me natrag ovamo” – reče svećenik.

Nakon pola sata povratio se svećenik i imao je što vidjeti. Goropadni muž klečao je kod kreveta svoje žene, koja je blago, sretno i spokojno usnula i preselila se u vječnost. Vraćajući se kući svećenik je žarko molio: “Sveta Marijo Majko Božja, moli za nas grješnike sada i na času smrti naše… Amen!”

Djeca posvećena Gospi

Slavna austrijska carica Marija Terezija (+ 1780.) rodila je šesnaestero djece. I kadgod je rodila koje dijete, odmah ga je izmjerila i to ovako: s jedne strane vage stavila je dijete, a s druge strane utege od čistog srebra. Onda je od toga srebra dala napraviti maloga anđela, kojega bi stavila u neku od bečkih crka­va pred Gospin kip.

Htjela je ova pobožna carica da njezino dijete, poput malog anđela, bude od rođenja pod zaštitom Majke Božje zaista čudo.

www.medjugorje-news.com

Izvor
rastimo u gospodinu

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button