”Gotovo svaki deveti stanovnik Bosne i Hercegovine ima šećernu bolest što dovoljno govori o važnosti konstantnog ukazivanja na ovaj problem i metodama prevencije i liječenja”, kaže za Bljesak.info doktor medicinskih znanosti Marijan Marjanović.
Šećerna bolest tipa 2, tvrdi Marjanović, dosiže razmjere epidemije u čitavom svijetu budući da su se prehrambene navike promijenile. Tipično se javlja nakon 40 godina života, a starenje samo po sebi može povećati podložnost intoleranciji glukoze i šećernoj bolesti, kao i tjelesna neaktivnost te pretilost.
BiH bez jedinstvenog registra Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) u svijetu u 2019. godini 463 milijuna odraslih ljudi boluje od šećerne bolesti. Ako se nastavi s ovim trendom, do 2045. godine, smatra on, 693 milijuna ljudi od 18 do 99 godina imat će šećernu bolest. Točnih brojki o broju oboljelih od dijabetesa u BiH – nema.
”U Bosni i Hercegovini, pa tako ni u Županiji Središnja Bosna nemamo podatke o točnom broju oboljelih zbog nedostatka nacionalnog/županijskog registra za šećernu bolest, ali prema podatcima IDF-a BiH nalazi se na trećem mjestu sa stopom prevalencije šećerne bolesti kod odralih osoba (od 20 do 79 godina) u Europi od 11,7%.
Najveću stopu prevalenicije šećerne bolesti kod odraslih osoba u Europi od 15,3% ima Njemačka, a slijedi je Andora sa 12%, dok je Hrvatska u donjem dijelu ljestvice sa stopom prevalencije od svega 6,8%”, kaže Marjanović. Važna uloga obiteljskih liječnika Marjanović, inače zaposlenik Doma zdravlja Novi Travnik, nedavno je obranio doktorsku disertaciju na temu kliničke inercije u liječenju šećerne bolesti.
U dijagnostici dijabetesa, važnu ulogi ima liječnik obiteljske medicine. ”Prvu definiciju kliničke inercije dao je Phillips 2001. godine navodeći da ako liječnik ne započne ili ne intenzivira terapiju, a to je potrebno, radi se o kliničkoj inerciji. Dakle narodski kazano, kada liječnik nije postupio u skladu sa smjernicama to je klinička inercija i ona značajno dovodi do loše kontrole šećerne bolesti a posljedično i do raznih komplikacija. Kao razlozi kliničke inercije kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 navode se godine života bolesnika, dužina trajanja bolesti, rizik za nastanak komorbiditeta, te brojni drugi razlozi”, kaže Marjanović.
Bolesnici, pojašnjava, mogu odbiti intenziviranje terapije zbog neznanja, nedovoljnog pristupa informacijama i zdravstvenom sustavu te lošeg ekonomskog statusa. Liječnici ponekad nemaju prave informacije o ciljevima, strategijama i smjernicama o intenziviranju terapije. Mogu biti zabrinuti zbog suprotnog učinka kao što je hipoglikemija koja između ostalog povećava rizik za kardiovaskularne bolesti. Bolja komunikacija između liječnika i bolesnika je stoga, tvrdi, neophodna kako ne bi dolazilo do pogrešnog okrivljivanja za neuspjeh.
Mnogo bitnih čimbenika potrebno za pobošljanje uvjeta Prema istraživanju koje je proveo u Županiji Središnja Bosna inertnost liječnika opće/obiteljske medicine bila je 31,4% što je u usporedbi s drugim europskim zemljama dobar rezultat i ukazuje na dobru praksu liječnika u ovoj županiji u odnosu na druge zemlje.
Za bolju kontrolu glikemije i smanjenje kliničke inercije kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, tvrdi Marjanović, potrebna je veća specijalistička edukacija izabranih liječnika, jačanje primarne zdravstvene zaštite i ohrabrivanje liječnika na postupke, bolja komunikacija u zdravstvenom timu, veća uključenost medicinskih sestara koje mogu doprinijeti boljem ishodu liječenja, odnosno manjoj kliničkoj inerciji kao i bolja edukacija samih bolesnika.
”Često se kaže da je svaki sustav pa tako i zdravstveni napravljen da dovodi do određenog rezultata, te da je naš utjecaj na promjenu sustava minoran. Ipak svi zdravstveni radnici i suradnici čine taj sustav i njihova inercija prema promjeni sustava ponekad može biti gora od kliničke inercije”, kaže za Bljesak.info dr. sc. Marijanović. Više novca potrebno za prevenciju Uvjeti liječenja oboljelih u BiH ovise od podneblja u kojem se živi. ”Oboljeli u Županiji Središnja Bosna imaju svega dva oralna antidijabetika na esencijalnoj (besplatnoj) listi lijekova, dok sve ostale lijekove kupuju, a neki lijekovi su čak i nedostupni za kupiti.
Kako je zdravstvo organizirano po županijama nezahvalno je govoriti o uvjetima za liječenje ove bolesti na prostoru cijele Federacije. Lista lijekova i dostupnost zdravstvene skrbi zato su različite i ovise prije svega o županisjkim propisima”, rekao je. ”Podatak da smo treća zemlja u Europi po broju oboljelih mora biti alarm svima. Smatram da se premalo novca troši na prevenciju ove bolesti, a što bi bilo daleko ekonomičnije od liječenja koje je iznimno skupo i crpi ionako slabe zdravstvene resurse”, ističe Marjanović. Pandemija izazvana koronavirusom utjecala je i na dijagnostiku šećernih bolesti.
”Ključno je pridržavati se zdravog načina života, prehrane, tjelesne aktivnosti o čemu bi smo trebali svakodnevno slušati/čitati u medijima. Skrining, odnosno slučajni probir otkrivanja šećerne bolesti je nešto što bi smo konstantno trebali činiti. Nažalost, u ovom vremenu pandemije bojim se da zanemarujemo redovite i rutinske kontrole šećera u krvi, a posljedice ovakvog načina rada vidjeti ćemo tek za nekoliko godina”, rekao je Marjanović.
www.medjguorje-news.com/bljesak.info
