VJERA I DUHOVNOST

Nova blaženica Crkve Sandra Sabbatini: “Život koji se živi bez Boga samo je vrijeme koje treba ispuniti čekajući smrt”

Počevši od svoje desete godine, Sandra je vodila dnevnik u kojem je napisala: “Život koji se živi bez Boga samo je način prolaska vremena, bilo da je dosadno ili zabavno, vrijeme koje treba ispuniti čekajući smrt.

Alessandra (“Sandra”) nije bila zadovoljna običnim životom. Od ranog djetinjstva željela je život svetosti, želju koju su potaknuli njezini roditelji Giuseppe i Agnese Sabattini, piše Aleteia.

Počevši od svoje 10 godina, Sandra je vodila dnevnik u kojem je napisala: “Život koji se živi bez Boga samo je način prolaska vremena, bilo da je dosadno ili zabavno, vrijeme koje treba ispuniti čekajući smrt.”

Dvije godine kasnije, 1974., upoznala je slugu Božjeg Orestea Benzija, utemeljitelja Zajednice Pape Ivana XXIII. u Italiji. Tog ljeta provela je vrijeme volontirajući u domu Madonna delle Vette u Canazeiju, pomažući mladim osobama s invaliditetom. To je ostavilo dubok trag u njenoj duši i kasnije je rekla svojoj majci: “Radili smo dok nismo pali, ali to su ljudi koje nikada neću ostaviti.”

Sabattini je bila puna života i željela je služiti siromašnima kao medicinski misionar.

Kao tinejdžerica često je koristila “džeparac” svojih roditelja za davanje siromašnima, ne ostavljajući gotovo ništa za sebe. Sabattinijevo srce bilo je usmjereno na najugroženije skupine društva i željela im je pomoći na svaki mogući način.

Završila je srednju školu 1980. godine, a zatim je pohađala sveučilište u Bologni na studiju medicine. Bio joj je san biti medicinska misionarka u Africi, brinući se za potrebe onih koji nisu imali nikoga tko bi se o njima brinuo.

Dok je bila na sastanku Zajednice Pape Ivana XXIII., upoznala je mladića po imenu Guido Rossi i zaljubili su se, dijeleći iste ideale. Zaručili su se u namjeri da se vjenčaju i spojila ih je ljubav prema Bogu i siromašnima. Sabattini je svakodnevno molila. Često je ustajala rano ujutro da bi molila u tišini obližnje crkve. Kleknula bi ili sjela na pod u činu poniznosti, provodeći intimno vrijeme s Isusom.

Napisala je: “Milosrđe je sinteza kontemplacije i djelovanja, to je točka u kojoj se nebo spaja sa zemljom, gdje se ljudska bića spajaju s Bogom.”

Zatim je u travnju 1984. bila na putu da prisustvuje sastanku Zajednice Pape Ivana XXIII i nakon što je izašla iz automobila, udario ju je drugi automobil i umrla je u bolnici 2. svibnja 1984. u dobi od 22 godine.

Ostavila je duboko naslijeđe mladenačkog srca u plamenu Božje ljubavi. Njezin je život nadahnuo mnoge, zbog svoje apostolske revnosti i ljubavi prema siromašnima.

Papa Franjo je 2. listopada 2019. odobrio čudo po Sandrinom zagovoru, utirući put njezinoj budućoj beatifikaciji. Potrebno je još jedno čudo prije nego što bude proglašena sveticom.

Sandru je 24. listopada 2021. trebao proglasiti blaženom papa Franjo.

www.medjugorje-news.com

Izvor
hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button