Neobjavljena vizija fatimske vidjelice: Zemlja izbačena iz svoje osi ali ovo ostaje
Držite se istine, držite se onog vječnog , držite se života u milosti priljubljeni uz Kristovu Crkvu i ne bojte se, Otac čuva svoju djecu.
Na svom blogu novinar, Antonio Socci, napominje bitnost nedavno objavljene službene biografije sestre Lucije, karmelićanke iz Karmela u Coimbri, pod nazivom – Put pod pogledom Marije. Socci citira dio teksta koji se čini iznimno bitan. Radi se o viziji koju je imala sestra Lucija što joj je pomoglo da prevlada svoj strah u svezi toga hoće li ili ne bi trebala zapisati sadržaj Treće tajne:
Nešto prije 16.00 sati, 3. siječnja 1944. godine u kapelici samostana pred svetohraništem Lucija zamoli Isusa da joj kaže Svoju volju.
Taj događaj opisuje slijedećim riječima: “Tada sam osjetila kako me nježno i majčinski po ramenu dodiruje prijateljska ruka.”
Majka Marija joj je rekla: “Budi mirna, napiši ono što Ti oni određuju, ali ne i ono što Ti je dano razumjeti o značenju toga.”
Lucija govori kako je odmah potom osjetila da joj je duh preplavila i svjetlom ispunila tajna koja je Bog Vidjela je vrh plamena koje se poput koplja razdvaja, dodiruje os Zemlje i zemlja se trese: planine, gradovi, naselja i sela sa svojim stanovnicima su pokopani.
More, rijeke i oblaci napuštaju svoje prvobitno mjesto, prelijevaju se, poplavljuju i sa sobom povlače u vrtlog kuće i ljude u tolikom broju da ih se ne može izbrojiti. To je pročišćavanje svijeta od grijeha u koji je svijet uronjen.
Mržnja, ambicije, izazivaju razarajuće ratove i prirodne katastrofe poput razarajućih potresa i tsunamija. Nakon toga osjetila je u povećanoj boli svoga srca i u svome duhu tihi glas koji joj je rekao: “Za vremena, jedna vjera, jedno krštenje, jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska. Nebo u vječnosti!”
Riječ Nebo ispunilo joj je srce mirom i radošću, toliko da je bez razumijevanja svega toga, još neko vrijeme nastavila samo ponavljati: “Nebo, Nebo!”
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
