Danas na Cvjetnicu, Cvjetnu nedjelju spominjemo se Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem kojim je započeo ostvarenje Božjeg nauma spasenja, svjestan da ga u Jeruzalemu čeka osuda, muka i smrt. On koji je imao položiti svoj život za cijeli naroda i za sve raspršene sinove Božje, očituje se svome narodu kao kralj i potomak Davidov, te mu zato oduševljeni vjernici kliču: ”Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
Danas slavimo Nedjelju muke Gospodnje ili Cvjetnicu. Današnjim danom započinjemo Veliki tjedan, neposrednu pripravu za Uskrs. U liturgiji se sjećamo Isusova svečanog mesijanskog ulaska u Jeruzalem, u koji je ušao jašući na magarcu, dok ga je narod pozdravljao mašući palminim granama i pozdravljajući ga kao Mesiju, Davidova sina. U crkvama se na misama pjeva muka. Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem.
Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9. st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi. Po uzoru na Jeruzalem misno slavlje započinje procesijom s maslinovim ili palminim grančicama, a kod nas ponekad i grančicama od nekog drugog svježeg grma, koje su znak naše odanosti Kristu Kralju. Tim činom se ponavlja gesta oduševljenja naroda koji je Isusa dopratio iz Betanije u grad Jeruzalem. Grančicama iz procesije okitit će se križ ili sveta slika u kući i ona će biti znak i podsjećati nas da ostanemo vjerni Kristu Isusu sve do druge Cvjetnice.
