Čistilišne muke: Kada bi oni koji stoje oko kreveta pokojnika, mogli samo pomislili na ono što ta duša tog časa proživljava, smrt bi bila…
Čistilišne muke: Službenica Božja Anna Marija Taigi, umrla je na glasu svetosti u Rimu polovicom dvadesetog stoljeća, vidjela je kako Anđeo čuvar vodi dušu nekog pobožnog svećenika u Čistilište.
“Izgleda, dakle da demoni nemaju više nikakve vlasti nad tim svetim dušama, koje su pobijedile đavolsko lukavstvo i njegove obmane tokom života, koje Anđeo čuvar čuva i brani, ta predodređena duša ide na mjesto zadovoljštine, gdje joj se dodjeljuje mjesto prema težini njenih grijeha. O Bože, kako će morati biti strašan taj čas za dušu! Čas prije, kad je još živjela u tijelu, odmarala se u mekanom krevetu, i svaki tko ju je okruživao nastojao je na sve mile načine olakšati joj predsmrtne muke i boli: sada, evo je tu, bačena u vatrene plamenove bez ikakve pomoći, bez ikakve utjehe, osim da će jednog dana doći, tko zna kada, kraj tim mukama.
O, kada bi se često mislilo na taj strašni čas, ne bi zaista tako lako griješili, istrošili bi se u pokorama i zadovoljštinama, tako da bi se oslobodili i najmanjih pogrešaka. Kada bi se oni koji stoje oko kreveta pokojnika, blizu tog mrtvog tijela, još uvijek toplog, kada bi samo pomislili na ono što ta duša tog časa proživljava, smrt bi bila i te kako korisna i uvjerljiva propovijed za one koji ostaju! No duh vjere je tako mlak u našim dušama, da se uglavnom tješimo, da se je taj siromah bolesnik napokon riješio svih životnih muka, te se tako često uz taj krevet čuju riječi: «Blago njemu, svršio je svoju muku!»
To su svetogrdne i poganske riječi koje bi trebali slušati tresući se! Svršio je svoje muke!! A što vi znate o tome?! Jeste li vi sigurni, da je ta duša bila tako čista, da je mogla ići ravno u Nebo!? O, braćo moja kršćanska, u prisustvu tog mrtvog tijela, kako vi kažete ne trpi više, vi mislite na dušu koja možda u času
dok vi to govorite tako, započinje proživljavati pravo iskustvo trpljenja, jer sva trpljenja i užasi boli, pa i one najteže i najgore na ovome svijetu, jesu samo jedan veliki ništa u usporedbi sa trpljenjima u drugom životu; mislite na Čistilište gdje duša ulazi tog časa; zamislite samo onu izjedajuću vatru u kojoj mora ostati stanovati; umjesto da se tamo razbacuje sa pohvalama o pokojniku, što mu, ne koriste ama baš ništa, kleknite se pokraj onog kreveta i počnite žarko moliti molitve za pokoj duše; te bi molitve morali nastaviti sve do onoga dana ili časa, kad bi mogli biti sigurni da je ta duša, po vašim molitvama i dobrim
djelima izbavljena iz čistilišnih muka, te da je postigla vječno blaženstvo.
Samo tada ćete moći mirno živjeti i reći: «Sada ne trpi više!» I zaista, prema onome što naučavaju Crkveni naučitelji, čistilišna trpljenja ne mogu se nikako usporediti sa trpljenjima na zemlji, a kako tvrdi sv. Toma Akvinski, gdje su sakupljena sva naučavanja starih crkvenih Otaca, Čistilišne muke su jednake onima u Paklu, isključivši trajanje tih muka.
