ostali sportovisportvjera i duhovnost

BLANKA VLAŠIĆ Trenutak kada je Bog promijenio čitav moj život

Već je dobro poznato koliko našoj proslavljenoj atletičarki znači vjera. Blanka Vlašić sudjelovala je na 29. Mladifestu u Međugorju. Tamo je i održala govor koji je trajao 32 minute, a započela ga je sa željom da s okupljenima podijeli svoju priču za koju je rekla kako se ‘događala iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti’. Ponovo progovorila o svojim teškim trenucima u životu, obraćenju i kada se dogodio njezin sudbonosni susret s Bogom

‘Kao na žalost većina mladih, nakon sakramanta pričesti i krizme udaljila sam se od crkve, jednostavno sam odlučila da mi Bog ne treba i da sam dovoljna sama sebi i koncentirala sam se na ono što mi je jedino bilo važno, a to je sport. Moj cilj je bio biti najbolja na svijetu, biti najbolja svih vremena. Imala sam tim koji me podupirao u tom cilju i budući da sam blago rečeno prefekcionist, svaka sitnica mom danu, mom životu bila je podređena postizanju tog cilja’, ispričala je Blanka Vlašić pred okupljenim mnoštvom i dodala kako je živjela u kutiji gdje je samo jedna mogućnost bila prihvatljiva, a to je uspjeh. Sve drugo je, rekla je, bila sramota i vrijedno suza te da je ništa nije moglo toliko razveseliti kao letvica koja ostaje.

Uvijek je, otkrila je, bila u brizi, jer je uvijek trebalo pobjediti Blanku od prije, nešto nadmašiti, neki novi izazov koji joj nije dao mira. Imala je slavu, pljesak javnosti, materijalnu sigurnost, uspjeh. Nakon ozlijede i operacije 2012. godine je shvatila da nema više ‘nikoga da joj plješće’.

‘Sada kad vratim film shvaćam koliko sam puta išla protiv te boli i koliko sam puta maltretirala svoje tijelo. Nije bilo važno što me boli peta, ali sve se to slagalo sa strane. Normalno da tijelo neće dopustiti da ga iscrpljujem zauvijek. U jednom trenutku i tijelo kaže dosta mi je toga, nemoj mi to više raditi’, prisjetila se Blanka.

Poslije operacije dobila je infekciju i oporavak nije trajao kako je mislila da će trajati što ju je bacilo u očaj. ‘Oko mog rođendana javio mi se prijatelj i rekao: ‘Slušaj, zapalio sam svijeću ispred kipa svetog Ante na Poljudu’. I onda sam pomislila da bih mogla i ja svaki dan se moliti Svetom Anti. Znala sam da mi treba čudo i da to neće doći od ljudi’, rekla je. Postala je depresivna, a teški tjeskobnim osjećajem je sve kulminiralo. Na treningu se požalila o svom stanju tati, a to je čuo i brat i počeo joj govoriti kako on moli za nju. Krenula je s treninga i na parkiralištu joj je tijekom bratovog monologa dogodilo obraćenje.

‘To nije bilo potaknuto nekim mojim pitanjem, to je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život, mene cijelu iz korijena. Ne volim izraz da sam pronašla Boga, jer ne mogu pronaći onog koji je mene pronašao prvi. Prisjetila sam se Boga, svog Spasitelja. Bog mi se smilovao. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila. I to je bila moja prva misa nakon toliko godina’, kazala je.

‘Prije sam mislila – jedino ako si na vrhu možeš sebi reći bravo, zaslužuješ da te se voli i zaslužuješ ono što imaš. Sve ono što je ispod toga ništa ne vrijedi. Sve je to nemoguća misija, ja vrijedim bez obzira koliko skočila i koliko ljudi mi pljeskalo’, poručila je Blanka, a publika ju je nagradila ogromnim aplauzom.

Istaknula je i kako danas svaki dan živi s Isusom te da je sada potpuno drugačija osoba. ‘Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe’, zaključila je Blanka.

www.medjugorje-news.com/tportal.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button