Sveti Karlo Lwanga i ugandski mučenici
Danas slavimo svetog Karla Lwanga i drugove, afričke mučenike. U 19. stoljeću u Ugandu su u misiju došli takozvani Bijeli oci, ili Družba afričkih misionara. U samo šest godina postigli su sjajan uspjeh, obrativši mnoštvo naroda na kršćanstvo.
Obraćenici su nastavili s misijskim djelovanjem, pa je uskoro broj obraćenika dodatno porastao. Uskoro su i u okolini lokalnog kralja Mwangedjelovali brojni kršćani. Kralj je bio poznati zlostavljač djece, pa su kršćani pokušali od njega zaštititi paževe na njegovu dvoru.
Vođa katolika na kraljevu dvoru bio je dvadesetpetogodišnji Josip Mkasa. Kada je kralj dao ubiti protestantskog misionara i njegovu pratnju, Josip je osudio njegovo djelo i suprotstavio mu se. Kralj se nato rasrdio, gađao Josipa kopljem i naredio da ga ubiju. Josipovo mjesto na dvoru preuzeo je mladi Karlo Lwanga. Kralj se na neko vrijeme pritajio, ali je nakon šest mjeseci nastavio sa starim navikama. Tako je dao ubiti Denisa, vjeroučitelja koji je poučavao njegove paževe kršćanstvu. Kralj je zatim dao zatvoriti kraljevsku palaču i pozvati krvnike.
Karlo Lwanga te je noći, znajući što se sprema, krstio četvoricu katekumena, uključujući i trinaestogodišnjeg dječaka po imenu Kizito. Sljedećeg je jutra kralj sazvao cijeli svoj dvor i izdvojio kršćane. Bilo ih je petnaest i svi su bili mlađi od dvadeset i pet godina. Nakon što se nisu htjeli odreći svoje vjere, kralj ih je osudio na smrt.
Potom su ih odveli na višekilometarsko pješačenje do mjesta smaknuća. Bijeli oci, pored čijeg su ih samostana proveli, prisjećali su se kako su mladići putem radosno razgovarali i smijali se. Kasnije su na smrt osuđeni i dodatni kršćani, obiteljski ljudi i službenici.
Kada su mladići dovedeni na mjesto smaknuća, zatvoreni su na sedam dana. Trećega lipnja umotali su ih u crvene prostirke i položili na lomaču. Potom su svi spaljeni. Toga je dana pogubljeno trinaest katolika i jedanaest protestanata. Bijeli oci su ubrzo protjerani iz zemlje, ali kada su se poslije smrti kralja Mwange vratili, čekalo ih je pet stotina kršćana i tisuću katekumena. Oni su plodovi mučeništva Karla Lwange i njegovih drugova. Crkva je kasnije proglasila svetima dvadeset i dvoje kršćana koji su podnijeli mučeništvo za progona kralja Mwange.