Nalazi li se njemačka Crkva na rubu raskola
Na rubu raskola? Univerzalna Crkva sprema se svjedočiti, u domovini Martina Luthera, otvorenom raskolu i nepoštivanju pape od nekih (ali ne svih) njemačkih biskupa koji su krenuli opasnim putem i timedoveli u opasnost mogućnost raskola. U otvorenoj pobuni protiv dokumenta Kongregacije za nauk vjere (objavljenom 15. ožujka 2021.), koji poriče da Crkva ima ovlast blagoslivljati „istospolne zajednice“, neki njemački biskupi planiraju to ipak učiniti na današnji dan, 10. svibnja.
Njihova web stranica „Ljubav pobjeđuje, blagoslovi zaljubljene“ poziva sudionike da postave svoje slike kako bi izrazili suglasnost kratkom izjavom koja započinje: „Ne odbijamo ceremoniju blagoslova. To činimo iz odgovornosti kao dušobrižnici“ i završava, „Ne prihvaćamo da se isključivi i zastarjeli seksualni moral provodi na ljudima i potkopava naš rad u pastoralu“.
Predsjednik njemačke biskupske konferencije, biskup Georg Batzing, je osudio ovaj „poziv“ i označio ga „neprikladnim sredstvom za crkvene političke manifestacije ili prosvjedne akcije“. Smatra da se o seksualnom moralu mora razgovarati u kontekstu Sinodskog puta, proces koji je Katolička crkva u Njemačkoj pokrenula u prosincu 2019. godine, kao odgovor na krizu seksualnog zlostavljanja.
Trenutno se razmatraju četiri teme: vlast i dioba vlasti u Crkvi; seksualnost i partnerstvo; svećeništvo; i žene u službama Crkve. Nažalost, mnogi do sada objavljeni dokumenti nisu ojačali evanđeosko i apostolsko poslanje Crkve, već samo odražavaju poruku podijeljenog, zbunjenog i sekularnog društva.
Podrijetlo ovoga problema je vjerojatno novčano. Crkveni porezi – dobrovoljno plaćeni i prikupljeni od ukupnog poreza na dohodak katoličkih župljana, od osam do devet posto, ovisno o regiji Njemačke – iznosili su gotovo sedam milijardi dolara u 2020. Plaće za biskupe i svećenike plaćaju se iz crkvenog poreza. Više od 180.000 eura (više od 215.000 američkih dolara) godišnje za biskupa i 96.000 eura (oko 115.000 dolara) za svećenika.
Međutim, u posljednjih godinu dana procjenjuje se da je skoro tristo tisuća katolika napustilo Crkvu u Njemačkoj. Sprečavanje daljnjeg osipanja stada nije samo evanđeoska misija već i financijska potreba.
Mnogi vjerni katolici u Njemačkoj vjeruju da je ovo prilagođavanje svjetovnim zahtjevima plan za privlačenje više župljana. Michael Hesemann, njemački katolik i autor nedavno objavljene knjige Jesus of Nazareth: Archaeologists Retracing the Footsteps of Christ vjeruje da se oni koji stvarno prisustvuju sv. misi ne slažu sa Sinodskim putem ili prijetnjama raskola.
Poput američkih katolika, većina njemačkih katolika pohađa tjedne i dnevne mise iz istinske vjere u spasonosnu poruku Isusa Krista. Ljudi slobodno biraju rimokatoličanstvo, napose zbog disciplinirane liturgijske strukture i jasno sažetog nauka crkvenog Učiteljstva.
Njemački biskupi bi se trebali osvrnuti na svoje protestantske kolege, koji su kapitulirali pred liberalnim učenjima. Posjećenost protestantskih njemačkih crkava vjerojatno je manje od tri posto stanovništva; dok njemačka biskupska konferencija procjenjuje da katolička posjećenost i dalje ostaje oko devet posto. Brojevi se razlikuju, ali u malom selu u kojemu suprug i ja prisustvujemo sv. misi vidimo kako više generacija puni katoličke crkve (tj. klupe) dok se protestantske crkve prazne.
Većina katolika u Njemačkoj su zapravo stranci iz Amerike, Nigerije, Hrvatske, pa čak i iz Francuske. Ipak, postoji ironija u činjenici da je Lutherova domovina sada više katolička nego protestantska u smislu religijske prakse.
Martin Luther je upozorio prije mnogo stoljeća: „Vi niste odgovorni samo za ono što govorite, već i za ono što ne kažete“. Temelji za raskol su de facto već uspostavljeni u Njemačkoj. Od samog početka biskupi koji su podržavali i sudjelovali na Sinodalnom putu davali su izjave koje su sugerirale kako nije potrebno slijediti crkvenu doktrinu niti Rim.
U 2019. godini njemački katolici okupili su se kako bi razgovarali o pitanjima kao što su ponovni brak nakon razvoda i istospolne zajednice. Razgovori su opisani kao napeti i bilo je očevidnog šoka kod onih koji su podržavali nauk Crkve. Ipak, većina onih vjernika koji dolaze na sv. mise protestira zbog programa (Sinodalnog puta) koji uključuje ređenje žena, preispitivanje katekizma, ukidanje celibata za svećenike i blagoslova neregularnih homoseksualnih zajednica.
Umjesto da djeluju kao pravi katolički pastiri, njemački prelati očito vjeruju da mogu voditi vjernike bez prihvaćanja istine Svetog pisma ili nauka Učiteljstva. Ipak, što su sveti Pavao, sveti Toma Akvinski, sveti Augustin ili kardinal Ratzinger doista znali o ljudima danas?
Raskol je veliko zlo. Kao što je papa Lav XIII. napisao: „Ne postoji ništa teže od svetogrđa, ne može postojati pravedna potreba za uništavanjem jedinstva Crkve“. Raskol je odbijanje podlaganja odgovarajućem papinskom autoritetu ili propust da se ostane u zajednici sa sveopćom Crkvom. Svako tko je kriv za izvanjski čin raskola je samim činom izopćen.
Daljnji problem nastat će u postupcima koje Vatikan mora poduzeti suočavajući se sa raskolničkim postupcima biskupa koji otvoreno osporavaju crkveno učenje. Biskup Franz Josef Overbeck, ordinarij Essena, rekao je da se njegovi svećenici neće suočiti s kanonskom postupkom radi „blagoslova“ homoseksualnih zajednica. Čini se da je mala vjerojatnost da se vratimo s ruba raskola.
Djelovanje biskupa, koji izbjegavaju naporan rad istinskog moralnog i duhovnog obraćenja u zamjenu za pretjerano pojednostavljene kulturne floskule, imat će posljedice daleko veće od njihovih biskupija.
Svake se nedjelje katolici diljem sveopće Crkve okupljaju ispred oltara kako bi iskazali svoje vjerovanje „u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu“. Tijelo Kristovo, kao i svaki organizam, ne može se podijeliti ili slomiti i ostati zdrav. Svaka župa i biskupija na svijetu trebaju druge kako bi učinkovito naviještali poruku Isusa Krista. Izopćeni dijelovi Katoličke crkve u Njemačkoj utjecati će na sveopću Crkvu ne samo novčano, već i duhovno. Rana na jednom dijelu tijela je rana za cijelo tijelo.
