Znate li gdje je pohranjen mač svetog Petra?
Rijetki to znaju, ali Nadbiskupijski muzej u Poznanu u svojoj zbirci ima mač kojim je, prema predaji, sveti Petar Malhu odsjekao uho.
„Tada Šimun Petar, koji je imao mač, izvuče ga, udari roba velikoga svećenika i odsječe mu desno uho. Rob se zvao Malh” (Ivan 18:10). Tako glasi izvještaj o Isusovu zarobljavanju u Maslinskom vrtu.
U katedrali u Poznanu na zidu visi staklena vitrina. Unutra je oružje s oštricom opisano na zasebnoj mjedenoj ploči kao “Mač svetog Petra – dar pape Ivana XIII princu Mieszku I – 968. godine.”
Je li to isti mač koji spominje sv. Ivan Evanđelist?
U vitrini ispod mača nalazi se preslik stranice iz kronike srednjovjekovnog poljskog povjesničara Jana Długosza.
Evo prijevoda: Papa je zatim proglasio i imenovao za poznansku Crkvu čovjeka poznate vrline, vjere i religioznosti, Talijana imenom Jordan, plemenitog rimskog podrijetla, iz obitelji i kuće Orsini. Nakon ređenja i blagoslova primljenog u Rimu, Papa mu je godine Gospodnje 966. naredio da ode u Kraljevinu Poljsku da tamo vodi Crkvu. Isti papa Stjepan, da Jordanove početke učini što ugodnijim za svećenstvo i narod Poljske, dao mu je mač svetog Petra, kojim je apostol, kako vjeruju, odsjekao uho Malhu u Maslinskom vrtu, možda isti mač, ili možda drugi mjesto onoga, i blagoslovio ga na spomen tako sjajnog djela apostolova; kako bi se Crkva u Poljskoj mogla pohvaliti vidljivim draguljem (…).
Isti je mač i danas okružen žarkim štovanjem u crkvi u Poznanu. Pogledate li web stranicu Poznanske katedrale, saznat ćete da je mač koji visi na zidu hrama kopija napravljena 2005. Međutim, original, mač koji je slavno koristio sveti Petar apostol, zapravo je u riznici Nadbiskupijskog muzeja.
Željezni mač — ili da budemo precizniji, sječivo (tako je ova vrsta oštrice formalno klasificirana, koristi se uglavnom za rezanje ribe i drugog mesa, rjeđe za borbu prsa u prsa) — ima otprilike 70,5 cm i gotovo 9,4 cm širok na najširem mjestu. Širi se prema kraju oštrice. Nekad je vjerojatno imao drvenu ručku, koja nije preživjela do našeg vremena.
Kako je moguće da je takvo blago – štoviše, relikvija – tako malo poznato?
Isto su pitanje postavili sudionici sesije posvećene izložbi održanoj 2011. u Poznanju. Stvar je komplicirana. Oštrica ima dokumentiranu povijest od nekoliko stoljeća štovanja. Na primjer, u nekoliko dokumenata iz 17. i 18. stoljeća čitamo da se takva relikvija čuvala u katedrali u Poznanju i nosila u procesijama te pokazivala narodu na čast tijekom važnih slavlja, poput blagdana sv. Petra i Pavla. No, krajem 18. stoljeća biskup Ignacy Krasicki — vjerojatno na valu prosvjetiteljskog skepticizma — zabranio je javno izlaganje mača. S godinama se sve rjeđe izlagao, a pomalo i zaboravljao. Koliko je bila zaboravljena svjedoči i fotografija snimljena u sakristiji katedrale 1945. Na njoj se vide posljedice pljačke koju su izvršile nacističke snage: ispražnjene i razbacane kutije, sanduci i tube iz kojih su okupatori vadili razno vrijednih predmeta, piše Aleteia.
Iznad te neuredne hrpe na zidu u vitrini mirno visi mač svetog Petra, koji očito nije pobudio zanimanje pljačkaša. Tek sredinom 1980-ih mač je preselio u muzej njegov tadašnji ravnatelj, velečasni kanonik Stefan Tomaszkiewicz. Na njegovu inicijativu predmet je podvrgnut zaštitnim konzervatorskim obradama. “Bilo bi dobro da [oštrica] postane ikona grada,” rekla je Aleksandra Pudelska tijekom konferencije 2011. godine. Istaknula je da je to prvo blago kršćanske Poljske i svjedok nastajanja poljske države. “Ljudi Poznana mogu biti ponosni što posjeduju ovo blago i svaki bi Poljak trebao znati za to”, stoji na web stranici muzeja.
Međutim, treba napomenuti da nisu svi povjesničari uvjereni u autentičnost relikvije. Doduše, istraživanje koje su proveli znanstvenici Muzeja poljske vojske u Varšavi o obliku i vrsti legure korištene za izradu ukazuje da je nož kovan u prvom stoljeću nove ere na istočnim granicama Rimskog Carstva. Međutim, predstavnici Velikopoljskog vojnog muzeja oprezniji su u procjeni starosti oružja i skloniji su pretpostavci da se radi o srednjovjekovnoj kopiji.
Čak i ako mač svetog Petra ne potječe iz prvog stoljeća, nego iz 10. ili 14. stoljeća, riječ je o oštrom oružju koje, uz krunidbeni mač poljskih kraljeva (koji se čuva na Wawelu), ima najdužu dokumentiranu povijest u zemlji. Stoga je teško ne složiti se s autorom objave na web stranici muzeja da povijesni artefakt zaslužuje mnogo veću pozornost od one koju trenutno privlači.
