3 znaka koji nam govore da smo donijeli pravu odluku
U životu postoji toliko velikih životnih izbora koji nas pozivaju da odvojimo vrijeme za odluku. Trebamo li se vjenčati? Ići u misiju? Prihvatiti obvezu? Raditi puno ili pola radnog vremena? Ići na ovaj ili onaj fakultet?
Na temelju spisa svetog Ignacija Lojolskog, papa Franjo je nedavno dao cjelovitu katehezu o razlučivanju. Konkretno, u prosincu 2022. govorio je o potrebi da se dobra odluka zna prepoznati po “znakovima koji je potvrđuju ili onima koji je opovrgavaju”. To je način da budete sigurni u svoj izbor i da samopouzdano krenete naprijed. Zapravo, proces donošenja odluke je dovršen tek kada Bog potvrdi da “stvar dolazi od Njega”, kako je govorio sveti Ignacije.
Među načinima na koje sveti Ignacije uči kako provjeriti je li odluka dobra ili loša, odabrali smo tri znaka, koja je najlakše prepoznati: radost i mir koji proizlaze iz dobre odluke, kao i lakoću kojom ona provodi se, piše Aleteia
1. Unutarnja radost Prvi znak koji potvrđuje da je odluka koju smo donijeli ispravna leži u onome što sveti Ignacije naziva duhovnom utjehom. To je određeni pokret koji se događa u nečijoj duši, unutarnji pokret koji donosi radost i mir. “Utjehom nazivam svako povećanje nade, vjere i ljubavi, i svaku nutarnju radost koja poziva i privlači k nebeskim stvarima i k vlastitom spasenju duše, blaži je i donosi joj mir u njezinu Stvoritelju i Gospodinu”, piše sveti Ignacije.
Duhovna utjeha je “iskustvo nutarnje radosti, koja nam omogućuje vidjeti Božju prisutnost u svemu”, objašnjava papa. “Utjeha je unutarnji pokret koji dotiče naše dubine. Nije kričav, nego mekan, nježan, kao kap vode na spužvi“, rekao je, koristeći se metaforom sv. Ignacija. Utjeha je kada se osjećamo sjedinjeni s Bogom. Nasuprot tome, sveti Ignacije daje naziv pustoš za stanje nemira, tuge, dosade, lijenosti i unutarnje podijeljenosti. Kao da smo odvojeni od Boga. Poznavanje kako identificirati ta dva stanja omogućuje nam da potvrdimo ili odbijemo odluku.
Nakon što se odluka donese, stvar je identificiranja njezinih učinaka: vodi li do stanja utjehe ili do stanja pustoši? Ako je za utjehu, ovo potvrđuje odluku i mogu nastaviti u istom smjeru. Ako je pustoš, trebao bih se vratiti ili krenuti drugim putem. Sveti Ignacije ističe da utjeha, da bi bila autentična, mora biti trajna. To ne može biti prolazna radost. I sam je to iskusio i tako se zapravo rodilo njegovo duhovno iskustvo. Dok je bio nepokretan na krevetu zbog ozljede tijekom opsade Pamplone (1521.), dane je isprekidao pobožnim čitanjem s jedne strane i svjetovnim knjigama o viteškim podvizima s druge strane. Shvatio je da kad čita Kristov život ili zbirku života svetaca, osjeća želju da nasljeduje te svece na slavu Božju. Podvizi svetaca za Krista ostavili su mu utjehu, sretan i vedar. Ali kad su mu se svjetovne misli pojavile, donijele su mu samo prolaznu radost, a poslije su ga ostavile suhim i nezadovoljnim.
Drugi element svojstven duhovnoj utjesi je unutarnji osjećaj mira. “Misli svijeta su u početku privlačne, ali onda gube svoj sjaj i ostavljaju prazninu i nezadovoljstvo”, objašnjava Papa. “Misli Božje, naprotiv, u početku izazivaju određeni otpor, ali kada su dobrodošle, donose nepoznati mir koji dugo traje.” Nema više odugovlačenja, ispitivanja ili nemira. Duša je u miru, sama sa sobom i sa svijetom.
2. Trajni mir Kao što je trajna radost znak dobre odluke, tako je i mir koji traje tijekom vremena. “Ako (…) donesete odluku i to vam daje mir koji traje kroz vrijeme, to je dobar znak i ukazuje da je put bio dobar. Mir koji donosi slogu, jedinstvo, žar, revnost”, naglašava papa. To je mir koji nam daje svijest da smo na pravom mjestu za nas u životu. Daje određeni “mir uma”, kaže papa. “Čovjek može prepoznati da je pronašao ono što traži kada mu dan postane sređeniji, kada osjeti rastuću integraciju među svojim brojnim interesima, kada uspostavi odgovarajuću hijerarhiju važnosti i kada to bude mogao iskusiti s lakoćom, suočavajući se s poteškoćama koje se pojavljuju s obnovljenom energijom i snagom.”
3. Određena lakoća “Obilježje dobrog duha je dati hrabrost i snagu, utjehu, suze, nadahnuće i duševni mir, olakšavajući stvari i uklanjajući sve prepreke, tako da možemo ići dalje u praksi dobrote”, napisao je sveti Ignacije. . Stoga je konačni znak dobre odluke relativna lakoća s kojom se provodi. “Na kraju je sve dobro prošlo”, mogli bismo reći; ili, “Bilo je jako loše, ali ne znam kako, sve je prošlo savršeno.” Tko još nije čuo svjedočanstva sebi bliskih ljudi da su se konačno izvukli iz situacija koje su se na prvi pogled činile nemogućima? Ono što se činilo teškim i nepremostivim konačno postaje jednostavno i lako. Kao da prepreke nestaju same od sebe.
“Kad smo pozvani, Gospodin nam daje neku olakšicu u vršenju onoga na što nas poziva”, naglašava vlč. Pierre-Marie Castaignos, koji radi sa zaručnicima tijekom priprema za brak. Jednom kada se radost i mir osjete na dubok i trajan način, i kada se čini da su svi elementi usklađeni kako bi se olakšala provedba odluke, ono što moramo učiniti je posvetiti se i napraviti izbor. Doista, nije dovoljno obratiti pažnju na svoje unutarnje osjećaje i sklonosti. Cilj je odbaciti loše i pozdraviti dobre.
„Duhovno znanje je uzaludno ako nema posljedice na naše životne obveze, ako nije pretočeno u odluku“, propovijedao je isusovac otac Arnaud de Rolland tijekom korizmene konferencije. “Više ne slušam misao za koju sam identificirao da vodi u pogrešnom smjeru; dok slijedim misli za koje sam shvatio da dolaze od Boga. Svaki je krštenik pozvan na tu konfiguraciju Kristu kroz izbore koje donosi u svakodnevnom životu. To je krajnji cilj kojemu je sveti Ignacije težio i zbog kojeg je svoje poslanice zaključio sljedećom formulom: “Neka nam svima njegova beskrajna dobrota udijeli obilnu milost da uvijek osjećamo njegovu svetu volju i da je savršeno vršimo.”
