Zapanjujuće čudo: Kako je Bog po zagovoru Gospe vratio mladiću amputiranu nogu
Zapanjujuće čudo: Kako je Bog po zagovoru Gospe vratio mladiću amputiranu nogu! Miguel Juan Pellicer rođen je početkom 17. stoljeća u katoličkoj obitelji u maloj poljoprivrednoj zajednici Calanda u Španjolskoj.
Godine 1637., kada je imao 20 godina, radio je na farmi svog strica kada se dogodila strašna nesreća: jahao je mazgu koja je vukla kola i slučajno je pao, a kola su mu prešla preko desne noge i slomila mu potkoljenicu.
Liječio se u lokalnoj bolnici, ali je ubrzo odlučio otići u specijalnu bolnicu u gradu Zaragozi posvećenu Gospi od Stupa. On je, kao i mnogi katolici u Španjolskoj, imao veliku pobožnost prema njoj i nadao se da će imati koristi od njezina zagovora.
Nažalost, kad je stigao, noga mu je bila toliko u gangreni da je bila crna. Jedina preostala opcija bila je amputacija. Dva stručna kirurga uklonila su veći dio donje polovice njegove desne noge odmah ispod koljena. Vatrom su spalili ranu. Imajte na umu da je to bila sredina 17. stoljeća, pa nije bilo anestezije. Davali su mu alkohol i druge lijekove kako bi pokušali umrtviti bol, no Pellicer je unatoč tome doživio nevjerojatnu bol.
Jedan je svjedok kasnije napisao: “U svojoj muci mladić je neprestano i s velikim žarom zazivao Djevicu od Stupa.” Potom su mu po običaju amputiranu nogu pokopali na bolničkom groblju. Nekoliko mjeseci kasnije pušten je s drvenom nogom i štakom. Preživljavao je od prosjačenja, a budući da je to popularno hodočasničko odredište, vidjele su ga tisuće ako ne i milijuni ljudi. Išao je i na redovite kontrole kod svog liječnika u bolnici.
Ali nije gubio nadu da će Bog ipak izliječiti njegovu nogu, koliko god se to činilo nemogućim. U činu vjere, svake bi večeri tražio malo ulja iz svetišta, namazao njime svoj bak i molio za Gospin zagovor. Nakon otprilike dvije godine, s naizgled stabilnim zdravljem njegove noge, konačno se odlučio vratiti kući. Stigao je usred 2. korizmenog tjedna (negdje oko 11. do 14. ožujka) 1640. godine. Budući da nije mogao pomagati na imanju, ponovno je počeo prosjačiti, a mnogi ljudi u okolnim mjestima vidjeli su njegovu nogu. Zatim, otprilike dva tjedna kasnije, 29. ožujka, dogodilo se čudo. Bilo je oko 22 sata. i bio je spreman za spavanje.
Vojnik je privremeno boravio u kući svoje obitelji i spavao u svom krevetu, pa je Pellicer umjesto njega spavao u dodatnom krevetu u roditeljskoj sobi. Otprilike sat vremena kasnije, njegova je majka ušla i vidjela dvije noge kako vire iz pokrivača. Misleći da je vojnik otišao spavati u pogrešnu sobu, pozvala je muža da riješi nesporazum. Ali kad je njezin muž došao i podigao pokrivač, bio je šokiran onim što je zatekao: bio je to njihov sin, a imao je obje noge!
Pokušali su ga odmah probuditi, ali je bio u dubokom snu i to je potrajalo. Nakon što su ga konačno uspjeli probuditi, objasnio je da je sanjao jasan san u kojem je bio u Svetištu stupa i trljao je uljem kao što je to običavao činiti.
Vijest o čudu proširila se poput šumskog požara u okolnim gradovima, a i državni i crkveni dužnosnici dolazili su u njihovu kuću kako bi osobno vidjeli njegovu izliječenu nogu. Tri tjedna kasnije, Pellicer i njegovi roditelji hodočastili su u svetište Stupa kako bi mu zahvalili, a mnogi ljudi koji su ga poznavali s njegovom nogom bili su zadivljeni vidjevši ga s obje noge. Priča je postala tolika senzacija da je lokalni nadbiskup proveo opsežnu istragu čuda.
Kad su iskopali kutiju u kojoj je bila pokopana amputirana noga na bolničkom groblju, kutija je naizgled bila netaknuta – ali prazna. Što se tiče svjedočenja očevidaca, očito je bilo tisuća ljudi koji su jasno vidjeli njegovu nogu prije čuda. Istražitelji su tako u sudskom postupku pozvali dvadesetak najuglednijih svjedoka, među kojima su i liječnici koji su ga liječili. Nitko nije sumnjao u čudo. Godinu dana kasnije, nadbiskup je konačno donio presudu: čudo je bilo autentično.
