VRAG ČEKA Šokantna priča fra Ive Pavića o roditeljima koji su svog sina kletvom poslali u ralje đavlu…
“Govorite često, govorite majkama” – rekla je jedna majka – “da ne proklinju svoju djecu!” “Imam sina” – nastavila je – “i on je slijep.” Nitko me ne može uvjeriti da nisam ja kriva što moj sin ne vidi Božje sunce i što živi u vječitoj tami. Jest, ja sam kriva jer sam mu uvijek govorila i u šali i u ljutnji: “Ćorav hodao! Slijepa te vodila….”
Jednoga dana, odmah poslije rata, otišao je po drva u šumu i naišao na granatu. Njome se igrao dok nije eksplodirala i oba mu oka izbila.
“Strašno je kad majke proklinju!” – završila je sa suzama u očima i dubokim kajanjem, ispričao je šokantnu priču fra Petar Ljubičić.
Ova majka želi da upozorimo druge majke na proklinjanje vlastite djece koje se nažalost događa često u mnogim krajevima Hrvatske. Proklinjanje djece od strane roditelja toliko je učestalo da mnogi nisu uopće svjesni zla koje izgovarju na živote svoje djece.
„U svojoj sam praksi vidio da su najteže posljedice bile kada su roditelji proklinjali vlastitu djecu ili, pak, djedovi i bake unučad. Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kad su se odnosila na životnu sreću ili uspjeh u životu.
Osobito veliku težinu imaju proklinjanja koja se izriču u posebnim prilikama; primjerice, na dan vjenčanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti čije čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjerojatne teškoće na poslu, nesreću u ženidbi, bolesti na djeci,“ piše u svojoj knjizi: Zamke zloga i svećenik koji je vršio službu egzorcizma mons. Milivoj Bolobanić.
“Majčina kletva temelje ruši, a majčin blagoslov je itekako diže. Majčina kletva. Ja sam se naslušao kad mati svoje dite pošalje „k vragu“. I to onako pod normalno. Svako malo: „K vragu, vrag te zel, proklet …“ pod normalno. Pa što to radite ljudi? Ako jedna majka može reći: „Vrag te zel, proklet bio“…pa što je tek u srcu te matere?! Zamislite se nad tim. Zamislite se ljudi. I odmah bez oklijevanja promijenite tu naviku. Odmah. Ako Boga znate,“ upozoravao je svojevremeno i vlč. Zlatko Sudac na ovu stravičnu praksu u Hrvata.
„Bio je to pravi dečko, sposoban, sportaš… Međutim, njegovi su roditelji znali često reći „hajde k vragu“, ne znajući da su svog sina tom kletvom poslali u ralje đavla“, često prepričava stravičnu priču fra Ivo Pavić na svojim seminarima. „Vrag čeka, te ga je jednog dana i „zaskočio“, roditelji su našli svog sina obješenog u sobi!“, priča fra Ivo. „Došli su na duhovnu obnovu i tek su im se tad otvorile oči i tek tada, nakon što su zakopali sina, shvatili su što su mu uradili“. Doslovno su svog sina poslali vragu. Iako to nisu htjeli, njihove riječi su se nažalost obistinile.
