VJERA I DUHOVNOST

Otac Sergije: Priča o palom redovniku

Otac Sergije: Priča o palom redovniku U Ocu Sergiju, kratkoj priči Lava Tolstoja, bogati ruski plemić ulazi u samostan iz sumnjivih motiva, ali je na kraju istinski težio za svetošću i vrlinom, pa čak i otkrio da je bitka za svetost vrijedna toga!

Unatoč svom napretku, stalno se osjećao slabim u svojoj vjeri i neprestano je molio Boga da mu da više. Bio je skroman, piše Jason Craig s portala Catholic Exchange.

Nakon sedam godina života kao pustinjaka, posjetila ga je privlačna žena koja ga je htjela zavesti (bio je poznat kao vrlo zgodan pustinjak). Ono što nije znala je da su ga neposredno prije nego što je stigla gotovo obuzele misli o požudi, pa je došla u “pravo” vrijeme.

Iz svoje sobe šaputao je molitve znajući da je njegova vjera preslaba za takvo iskušenje.

Lupala mu je i preklinjala na vrata kao da je nasukana i sama, prevarivši ga da je pusti unutra u hladnoj ruskoj zimskoj noći (njeni prijatelji su je zapravo odbacili), a nakon što se zaključao u svoju sobu kako bi je izbjegao, rekla mu je ostati u njegovoj sobi jer se skidala – znala je da će ga te riječi zamisliti.

Odupro se napasti i stekao popularnost. Pretvarao se da ne voli stalnu pažnju, ali iznutra ju je volio sve više i više.

Mogao je čuti kako se njezina svilena odjeća pomiče i, nakon što se razotkrila, počela je kretati sa “zahtjevima” prema njemu. Rekla je da se jako razboljela, možda od hladnoće, te da joj je očajnički potrebna njegova hitna pozornost. Iz svoje sobe šaputao je molitve znajući da je njegova vjera preslaba za takvo iskušenje. Znao je što želi. Želio ju je.

Zatim je izletio iz svoje sobe, projurio pored nje ravno do svog trijema gdje je ležala sjekira za cijepanje drva, te odložio prst i odsjekao ga u krajnjem činu mrtvljenja.  Odupirao se grijehu do te mjere da je prolio krv! Svjedočeći tome, srušila se u suze moleći za oprost.

Rekao joj je da će joj Bog oprostiti i rekao joj da odmah ode. Prijatelji su je pokupili i doveli kući. Ubrzo nakon toga ona je ušla u samostan.

Vijest o tom susretu proširila se, dajući pustinjaku veliku slavu. Hodočasnici su dolazili po blagoslov i ozdravljenje. Kako je rasla njegova slava, rastao je i njegov ponos. Pretvarao se da ne voli stalnu pažnju, ali iznutra ju je volio sve više i više.

Na vrhuncu njegove slave, nešto se u njemu promijenilo i došao je čovjek i molio ga da blagoslovi njegovu kćer – s ponosnijim srcem, i ovo je bilo “pravo” vrijeme. Kad je ušla, obuzela ga je njezina ženstvenost, a u njemu je zavladala požuda. Činilo se da to zna.

Prišla mu je, uzela njegovu ruku i stavila je na svoje grudi. Njih dvoje su se brzo spustili u svoje strasti, a njegova je volja potpuno nadvladala. Sljedećeg jutra probudio se s njom u svom krevetu i morao je bježati prerušen.

Razlika koju čini ponos

U dva slučaja kada je redovnik iskušavan, nalazi se središnja tema: vjera i poniznost.

Sam u šumi, pretpostavljajući nedostatak vjere, poniznošću svladava akutnu napast. U vrijeme svog drugog iskušenja, nabujao je od ponosa zbog maženja svog ega, zaboravljajući da je vjera dar koji treba otvoriti, a ne “kvaliteta” kojom vladamo i pokazujemo je za čovjekove oči. Kako napredujemo u duhovnom životu, bit će trenutaka pobjede.

Ipak, nikada ne smijemo dopustiti da naš ponos prevlada. Nimalo. “Zato tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1 Kor 10,12). Imajući na umu ovu priču, možemo čuti ozbiljnost ovih riječi od Siraha: “Što si veći, više se moraš poniziti…”

Poniznost je pouzdanje u Boga. Pouzdanje u Boga je vjera, potpuno prepuštanje u ruke istinske Moći, Snage i Veličine. Poniznost nije ponižavanje ili izazivanje samoprezira, već prihvaćanje stvarnosti da je Bog Bog, a mi nismo. Poniznost vidi stvari onakve kakve jesu.

Poniznost nas ne ostavlja slabima u kutu, već nas uzdiže moćni Bog. “[On] mi je rekao: ‘Dosta ti je moja milost jer se moja moć u slabosti usavršava.’ Utoliko ću se rado hvaliti svojom slabošću, da moć Kristova počiva na meni… jer kad budem slab, onda sam jak” (2. Korinćanima 12,9-10).

Je li vam muka od pokušaja prevladavanja poroka, požude? Trebaš Boga više. Manje vjeruj sebi. Moli kao da cijela vječnost počiva na toj molitvi, jer bi mogla.

www.medjugorje-news.com HKM

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button