ČUDO Što je ovaj svećenik vidio u Međugorju – Sunce je bilo poput euharistijske hostije
Bio sam anglikanski svećenik koji je živio u Engleskoj, 1985. godine kada me je grupa anglikanaca i katolika pozvala da posjetim Međugorje. Nisam htio ići. Budući da sam bivši evangelik-fundamentalist, nisam bio previše zainteresiran za ukazanja Blažene Djevice. Isključio sam se, no inzistirali su. Nisam htio ići. Nagovarali su me sve dok nisam rekao “da”
I tako sam krenuo. Sve što mogu učiniti je izvijestiti o svojim sjećanjima na taj posjet: ljudi su se posvuda ispovijedali. Misa je bila bez prestanka u crkvi svetog Jakova na seoskom trgu. Mnoštvo ljudi je stajalo u redu kako bi vidjeli vidioce koji su još uvijek bili tinejdžeri i još uvijek imali svakodnevna ukazanja. Franjevci su snažno propovijedali. Postojao je snažan karizmatski element. Ako me sjećanje služi, u šest sati navečer vidioci bi otišli u sporednu prostoriju kraj crkve gdje su se dogodila ukazanja.
Cijelo bi mjesto počelo moliti krunicu. Molili su se i svi hodočasnici. U 6:20 počela bi ukazanja. Oko 6:40 zaustavili bi se i ljudi bi izmolili posljednji niz otajstava. Drugog dana tamo sjedio sam na balkonu našeg pansiona s ženom po imenu Eleanor. Kad smo započeli krunicu, podigao sam pogled i sunce je bilo bljesak svjetla na nebu. Pogledao sam dolje na automobil parkiran ispod i sunce se reflektiralo u haubi automobila kao bljesak svjetlosti.
Eleanor i ja zajedno smo molili krunicu. Imao sam zatvorene oči. U 6:20 Eleanor me udarila laktom u rebra i pokazala. Sunce je sada bilo disk bijele svjetlosti na nebu poput euharistijske hostije. Zatim, dok sam gledao, počeo se okretati, prvo u smjeru kazaljke na satu, a zatim u suprotnom smjeru. Iskre pršte s ruba sunca poput vatrometa. Pogledao sam dolje i sunce je bilo bijeli rotirajući disk na haubi automobila. I Eleanor je to vidjela. Zato me je udarila laktom u rebra. Nisam siguran koliko je ovo trajalo, ali kada smo o tome razgovarali s našim kolegama hodočasnicima, rekli su da su mnogi ljudi pred crkvom prijavili isti fenomen.
Nekoliko drugih čudnih stvari: dani koje smo tamo proveli bili su dani nevjerojatnog druženja. Činilo se da smo na višoj razini svijesti. Činilo se da se volimo i skoro neprestano smo se radosno smijali. Zamislite da ste na odmoru sa stvarno dobrom obitelji i prijateljima i da ste cijelo vrijeme opijeni ljubavlju i radošću koju ste dijelili. Također smo upoznali hodočasnike iz cijeloga svijeta i uspostavili trenutnu obiteljsku vezu, i o da, nova krunica koju sam ondje kupio bila je boje kositra, ali kad sam je donio kući—još uvijek u paketu—poprimila je zlatnu boju. I što sad da kažem o svemu ovome?
Pa, isto kao što mislim o drugim nadnaravnim iskustvima koja sam imao. Bilo je neobjašnjivo. Zato je bilo nadnaravno. Ne mogu suditi o autentičnosti i ne zanimaju me puno kontroverze. Znam da je iskustvo koje sam stekao ojačalo moju vjeru. To je bila jedna od stvari koja me privukla katolicizmu jer priznajmo, protestanti baš i nemaju takve stvari! Također sam se približio Blaženoj Majci. Nekako sam shvatio njezinu ulogu i blokada koju sam imao kao protestant je dodatno nagrizena.
Pratio sam priču o Međugorju tijekom godina. Želim im dobro i nadam se da će se jednog dana sve riješiti. Ako crkva kaže da je cijela stvar autentična, nemam problema. Ako se proglasi neautentičnim, nemam problema. Moje vlastito mišljenje je da se tamo u nekom trenutku dogodilo nešto autentično, ali da je inficirano ljudskim egom, pohlepom i vjerojatno usklađenim napadom Sotone.
Što god se dogodilo, prihvatit ću odluku crkve i nemam ništa protiv na ovaj ili onaj način. Zahvaljujem Bogu na onome što sam doživio u Međugorju, ali najvažnije su istine katoličke vjere i autoritet Katoličke crkve, a siguran sam da bi Blažena Djevica to odobrila.
