Sv. Ivan Krstitelj pogubljen je zbog ukazivanja na grijeh koji vodi u pakao, na koji upozorava i Gospa u Fatimi
Sv. Ivan Krstitelj pogubljen je zbog ukazivanja na grijeh koji vodi u pakao, na koji upozorava i Gospa u Fatimi
Danas se Crkva Kristova spominje muke sv. Ivana Krstitelja, Isusove preteče i posljednjeg starozavjetnog proroka, asketa i propovjednika, sina starozavjetnog svećenika Zaharije i Elizabete koji je obezglavljen jer je upozorio na strašan grijeh. Ta je glava kasnije prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u bazilici San Silvestro in Capite.
Mučeništvo svetog Ivana opisuju evanđelisti sveti Matej, sveti Marko i sveti Luka. Sveti Marko ovako opisuje taj dramatični događaj:
„Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao. No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima.
Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti?’ – ‘Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).
Sveti Augustin, ovako komentira taj događaj, koji nas podsjeća na mnoga zbivanja modernog vremena: “Tek što sam pročitao Evanđelje, pred mojim se očima ukazao okrutan prizor: glava svetog Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.”
Ovo strašno mučeništvo uslijedilo je nakon što je Ivan upozorio na blud, strašan grijeh koji se ni danas ne smije spominjati. U srpnju 1917. Gospa je malim, danas svetim fatimskim pastirićima, Jacinti, Franji i Luciji pokazala pakao. Nakon ove zastrašujuće vizije, Jacinta je Luciji rekla koji je to grijeh koji najviše duša odvodi u pakao.
Jacinta je pitala Luciu: Sjećaš li se Gospinog srca probodenog trnjem koje nam je pokazala?
Lucija je odgovorila: Da, to je srce ranjeno grijesim ljudi. Gospa traži pokajanje za svoje grijehe. Ona ne može učiniti ništa da ih spasi ako ljudi ne žele spasenje. Jacinta je kasnije Luciji otkrila da je grijeh koji zbog kojeg većina ljudi završe u paklu jesu grijesi tijela, grijesi protiv čistoće, odnosno bludnost!
I sveti don Bosco, poznat po proročkim snovima primio je upozorenje da njegovi dječaci završavaju u paklu jer “grijehe protiv kreposti čistoće ispovijedali su površno ili su ih potpuno zatajili. Npr., netko je ovaj grijeh učinio četiri ili pet puta, a priznao je samo dva ili tri. Tu su i oni koji su u životu učinili jedan takav grijeh, ali uvijek su se stidjeli ispovjediti ga. Također i oni koji su se slabo ispovjedili i nisu sve kazali. Neki se nisu pokajali niti stvorili dobru odluku iskrenog obraćenja. I što je najgore, neki su umjesto ispita savjesti proučavali način kako bi prevarili ispovjednika. Samo oni koji se iskrenim srcem pokaju i umru s nadom u vječni spas, bit će vječno sretni!”, rečeno je don Boscu.
Naime, grijeh bludnosti jedan je od najtežih grijeha i u Svetom Pismu zapisan kao grijeh čiji će korisnici na kraju vremena ostati van vrata Kraljevstva Nebeskog. Nažalost, ali ne i slučajno to je i najrašireniji grijeh današnjice. To je grijeh kojim se nevjerojatno ljudi kockaju s vječnim životom, a ovaj svijet u tami kraljevstva kneza ovog svijeta taj grijeh namjerno potiče upravo zato da bi na kraju vremena ostali vani – van vječnog života!
Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
“Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.” (Otk 22, 12 – 15)
