ČUDESNO SVJEDOČANSTVO Gospa je nerođeno dijete povjerila Padre Piju: “Ona je moja odgovornost”
Među brojnim svjedočanstvima povezanima s Padre Pijom posebno se ističe priča o Giovanni Rizzani, djevojčici koju mu je, prema predaji, Blažena Djevica Marija povjerila još prije njezina rođenja. To nije samo priča o jednom mističnom viđenju, nego o duhovnom vodstvu koje je trajalo cijeli život i o duši koju je Padre Pio oblikovao pod Gospinim plaštem.
“Ona će doći k tebi”: Kako je Blažena Djevica Marija povjerila nerođeno dijete Padre Piju
“Prije nego što si se rodila, Gospa me dovela u tvoj dom. Svjedočio sam smrti tvoga oca. Povjerila te meni. Ti si moja odgovornost.”
Kada razmišljam o svim milostima koje je Gospodin udijelio po zagovoru Padre Pija, postoji jedna priča koja sjaji više od ostalih. Uistinu, to je njegovo čudo — čudo koje je započelo još prije nego što je zaređen za svećenika i koje pokazuje koliko je duboko Blažena Djevica Marija povjeravala duše njegovoj brizi.
Bilo je to 18. siječnja 1905. godine. Padre Pio tada još nije bio svećenik, još nije bio poznati redovnik sa stigmama i bezbrojnom duhovnom djecom.
Bio je tek mladi kapucinski bogoslov, fra Pio — tih, marljiv i vjeran u molitvi. Te je večeri klečao u samostanskom koru zajedno s bratom Anastazijem. Bilo je blizu 23 sata; samostan je bio obavijen tišinom.
Tada je, iznenada, mladi redovnik bio uzdignut u duhu i prenesen daleko od kamenih zidova koji su ga okruživali.
Kasnije je to iskustvo opisao jednostavnim riječima: našao se u palači jedne bogate obitelji, gdje je gospodar kuće ležao na samrti, dok je njegova supruga u isto vrijeme rađala dijete. U tom viđenju pred njim se pojavila sama Blažena Djevica Marija.
“Zračila je svjetlošću nježnijom od zore, a snažnijom od sunca.”
S majčinskom blagošću Gospa se okrenula fra Piju i povjerila mu poslanje koje će trajati cijeli život.
“Sine moj”, rekla je, “povjeravam ti ovo nerođeno dijete. Jednoga će dana biti dragocjeni dragulj, ali sada još nema oblik. Oblikuj je i izbrusi. Učini je što sjajnijom možeš, jer bih jednoga dana željela imati je u svome nebeskom dvoru.”
Gospin odgovor bio je odlučan, ali pun nježnosti:
“Ne sumnjaj u mene. Ona će doći k tebi. Ali najprije ćeš je susresti u bazilici svetoga Petra u Rimu.”
Već u sljedećem trenutku fra Pio ponovno se našao u koru, sklopljenih ruku u molitvi, kao da se ništa nije dogodilo. Ipak, sve se promijenilo.
Upravo te noći, u sjevernom gradu Udinama, rođena je Giovanna Rizzani.
Njezin dolazak na svijet bio je obilježen dramom i tugom. Njezin otac, bogati mason, ležao je na katu na samrti. Njezina majka Leonilde prerano je rodila u vrtu palače, uz pomoć samo jednoga upravitelja. No nebo je interveniralo: svećeniku je bilo dopušteno krstiti krhko novorođenče. U stvarnosti, on je ispovjedio Giovannina oca, koji je umro pomiren s Bogom.
Tako su se u tom trenutku isprepleli rođenje i smrt, a nebo je već upisalo Giovannin život u priču Padre Pija.
Sljedeće godine, 1923., Giovanna je sa svojom tetom otputovala u San Giovanni Rotondo, zabačeno planinsko mjesto u kojem je živio Padre Pio.
Samostanski hodnik bio je prepun hodočasnika kada se Padre Pio iznenada zaustavio. Njegov prodoran pogled zaustavio se na Giovanni. Riječi koje joj je uputio pogodile su je poput munje:
“Ja te poznajem. Rođena si onoga dana kada je tvoj otac umro.”
Sljedećeg jutra otišla je na ispovijed. Prije nego što je išta uspjela reći, Padre Pio ju je nježno pozdravio:
“Kćeri moja, napokon si došla! Toliko sam te godina čekao.”
“Ali, oče”, šapnula je, “ovo je prvi put da sam vas susrela.”
On se blago nasmiješio.
“Ne, dijete moje, ja te dobro poznajem. Zar se ne sjećaš prošloga ljeta u bazilici svetoga Petra? Došla si tražiti ispovjednika i ja sam te ispovjedio. To sam bio ja.”
Tada joj je otkrio tajnu Gospinih riječi:
“Prije nego što si se rodila, Gospa me dovela u tvoj dom. Svjedočio sam smrti tvoga oca. Povjerila te meni. Ti si moja odgovornost.”
Od toga dana Giovanna je postala jedna od njegovih najvjernijih duhovnih kćeri.
Kasnije ju je Padre Pio primio u Treći red svetoga Franje. Na njezino iznenađenje, izabrao joj je ime Jacopa.
Padre Pio odmahnuo je glavom.
“Ne. Bit ćeš Jacopa. Kao što je Jacopa de Settesoli bila uz svetoga Franju kada je umirao, tako ćeš i ti biti prisutna uz mene u času moje smrti.”
Godine su prolazile. Giovanna, sada sestra Jacopa, ostala je postojana pod duhovnim vodstvom Padre Pija. Pred kraj života, govorio joj je s posebnom ozbiljnošću:
“Dođi uskoro u San Giovanni Rotondo, jer ja odlazim. Ako zakasniš, nećeš me naći.”
Dana 23. rujna 1968., kada je Padre Pio ulazio u vječni život, sestra Jacopa doživjela je viđenje.
Mističnim putem bila je prenesena u njegovu ćeliju. Vidjela je fratre oko njegova kreveta. Svjedočila je točnom trenutku njegova prijelaza u vječnost, iako nikada prije nije ušla u njegovu sobu. Kasnije je opisala svaki detalj: raspored sobe, lica prisutnih i sve što je vidjela. Sve je potvrđeno kao istinito.
Baš kao što je Padre Pio prorekao, ona je doista bila uz njega kada je umro.
Za mene je ovo najljepše od svih čuda. To nije bilo jedno dramatično ozdravljenje niti izdvojena milost. Bila je to priča o jednoj duši vođenoj od rođenja do smrti pod Gospinim plaštem i rukom Padre Pija.
Od noći kada je Giovanna rođena do trenutka kada je Padre Pio izdahnuo, njihovi su životi bili povezani otajstvom milosrđa. On ju je oblikovao kako je Gospa tražila, a ona je zauzvrat postala svjedok svetosti njegova poslanja.
Kada razmišljam o tome, ne mogu a da s poštovanjem ne šapnem: ovo je doista bilo čudo Padre Pija.
