Pravoslavni brakovi vrijede, a brakovi SSPX-a ne? Evo zašto Crkva pravi razliku
Nakon što je Sveta Stolica potvrdila da se Svećeničko bratstvo svetoga Pija X. nalazi u stanju raskola, mnogi vjernici postavljaju pitanje zašto Crkva priznaje pravoslavne brakove, a ne i brakove koje sada sklapaju svećenici SSPX-a. Odgovor, prema kanonistima, nije u samoj liturgiji, nego u različitom crkvenom i pravnom položaju pravoslavnih Crkava i Bratstva svetoga Pija X.
Zašto Vatikan priznaje pravoslavne brakove, ali ne i brakove SSPX-a?
Odgovor se krije u duboko različitim pravnim i crkvenim stvarnostima.
Odluka Svete Stolice kojom je ovoga mjeseca službeno potvrđeno da se Svećeničko bratstvo svetoga Pija X. nalazi u stanju raskola potaknula je brojna pitanja među vjernicima. Jedno od najčešćih jest: zašto Katolička Crkva priznaje valjanost brakova sklopljenih u pravoslavnim crkvama, dok se brakovi koje sada sklapaju svećenici Bratstva smatraju nevaljanima?
Otac Davide Cito, profesor kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu, naglasio je da odgovor ima veze s duboko različitim pravnim i crkvenim stvarnostima, piše EWTN News.
Kako je objasnio za ACI Prensa, španjolsku sestrinsku agenciju EWTN Newsa, premda pravoslavne crkve nisu u punom zajedništvu s Rimom, one se trenutačno ne nalaze u stanju formalnog raskola usporedivog sa stanjem Svećeničkog bratstva svetoga Pija X.
“To su dvije različite situacije. Pravoslavni nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, ali nisu izopćeni. Nasuprot tome, Bratstvo je počinilo formalni čin prekida crkvenog zajedništva”, objasnio je.
Kanonist je istaknuo da je prije nedavne izjave o raskolu situacija SSPX-a bila drukčija. Premda su postojale ozbiljne doktrinarne i disciplinske napetosti s Rimom, Bratstvo se pravno nije nalazilo u sadašnjoj situaciji.
“Bratstvo je moglo valjano sklapati brakove jer nije bilo u stanju formalnog raskola”, napomenuo je.
U stvarnosti, za vrijeme pontifikata pape Franje svećenici Bratstva dobili su ovlasti za valjano slušanje ispovijedi te, pod određenim okolnostima, za prisustvovanje sklapanju brakova uz odobrenje nadležne crkvene vlasti.
Međutim, nakon formalnog proglašenja raskola, Vatikan je jasno dao do znanja da se te ovlasti više ne mogu koristiti.
Točnije, izvori iz Dikasterija za nauk vjere naglasili su za ACI Prensa “nevaljanost ta dva sakramenta”, misleći na ispovijed i ženidbu, za koje im je papa Franjo ranije, kao pastoralnu gestu približavanja, dopustio da ih podjeljuju.
Izvor iz Dikasterija za nauk vjere dodatno je potvrdio da je objašnjavajuća bilješka od 2. srpnja “objavljena uz Papino odobrenje”. Sam Papa, dodao je izvor, službeno je upozorio da će se to dogoditi ako zarede biskupe, i to u pismu koje je poslao vrhovnom poglavaru SSPX-a, ocu Davideu Pagliaraniju, samo nekoliko sati prije nego što su biskupska ređenja obavljena bez papinskog mandata.
“Nema nikakve sumnje u njegovu volju. To je odluka Svete Stolice”, poručio je izvor.
Dikasterij za nauk vjere, koji vodi kardinal Víctor Manuel Fernández, također je pojasnio da se prilikom proglašenja raskola nije bavio razmatranjem prijašnjeg položaja SSPX-a nakon ukidanja izopćenja koje je 2009. učinio Benedikt XVI., niti kasnijim dopuštenjima koja je dao papa Franjo. Umjesto toga, usredotočio se na činjenicu da su nova ređenja — kao raskolnički čin — nesumnjivo stvorila stanje izopćenja i raskola te da se sada primjenjuje ono na što su bili jasno upozoreni.
Govoreći o tome, Cito je objasnio: “Raskolnik ne može valjano slušati ispovijedi niti valjano prisustvovati sklapanju ženidbe, jer od Tridentskog sabora ti sakramenti zahtijevaju kanonsku ovlast ili dopuštenje.”
Zašto se priznaju pravoslavni sakramenti?
Odnosi između katolika i pravoslavnih doživjeli su važan zaokret tijekom Drugoga vatikanskog sabora i pontifikata svetog Pavla VI.
U prosincu 1965. papa Pavao VI. i ekumenski patrijarh Atenagora I. potpisali su zajedničku izjavu kojom su ukinuta međusobna izopćenja izrečena 1054. godine, događaji koji se tradicionalno smatraju početkom Velikog raskola između Istoka i Zapada.
Iako taj čin nije obnovio puno zajedništvo, zaustavio je stoljeća međusobnih osuda i izopćenja te otvorio novo poglavlje ekumenskog dijaloga.
“Mi smo u zajedništvu, premda ne u punom zajedništvu”, sažeo je Cito. “Zato postoje područja u kojima je moguće dijeliti sakramentalni život, što je nezamislivo u situaciji formalnog prekida izazvanog raskolom, kao što je slučaj s Bratstvom”, primijetio je.
Katolička Crkva priznaje valjanost pravoslavnih sakramenata jer drži da su istočne crkve sačuvale apostolsko nasljeđe i valjano svećeništvo. Zbog toga, objasnio je Cito, postoji mogućnost određene “communicatio in sacris” — sudjelovanja u određenim sakramentima među vjernicima različitih Crkava, kako to predviđa kanonsko pravo.
“Kanon 844 dopušta katolicima i pravoslavnima da u određenim slučajevima jedni od drugih prime neke sakramente. I sam sam to vidio u pastoralnoj praksi. To je moguće jer postoji autentično sakramentalno zajedništvo, iako nije puno”, rekao je.
Stručnjak je istaknuo da je situacija potpuno drukčija kod onih koji su pogođeni izopćenjem ili koji svjesno sudjeluju u raskolničkoj skupini.
Izopćenje je kanonska kazna koja zabranjuje podjeljivanje i primanje određenih sakramenata. Raskol, s druge strane, uključuje odbacivanje zajedništva s Crkvom i autoriteta rimskog prvosvećenika — drugim riječima, formalno odvajanje od Katoličke Crkve.
U slučaju Svećeničkog bratstva svetoga Pija X., Sveta Stolica sada smatra da postoji formalni prekid toga zajedništva, što za sobom povlači pravne i sakramentalne posljedice.
“Kada netko odbacuje ekumenski sabor ili niječe bitne elemente zajedništva s Papom i zborom biskupa, situacija postaje vrlo složena s kanonskog gledišta”, rekao je Cito.
Profesor je istaknuo da su neke tradicionalističke zajednice koje su nastale iz SSPX-a, poput Svećeničkog bratstva svetoga Petra, ostale u punom zajedništvu s Rimom i nastavljaju bez poteškoća slaviti tradicionalnu liturgiju.
“Problem nikada nije bila samo liturgija. Pitanje se tiče temeljnih doktrinarnih aspekata povezanih s Drugim vatikanskim saborom i crkvenim zajedništvom”, rekao je.
Kako se oni koji napuste SSPX mogu vratiti u katoličko jedinstvo
Novi propisi koje je izdala Sveta Stolica određuju da vjernici i svećenici koji odluče napustiti SSPX i vratiti se u puno zajedništvo s Crkvom više neće ovisiti o posebnoj strukturi poput Komisije Ecclesia Dei, koju je 1988. osnovao sveti Ivan Pavao II.
Ubuduće se mogu izravno obratiti dijecezanskim biskupima ili poglavarima tradicionalističkih instituta koji su potpuno uključeni u Crkvu. Novi protokol Dikasterija za nauk vjere ima cilj olakšati taj povratak.
“Postupci za to vrlo su jednostavni jer su to, u konačnici, ljudi koji žele biti katolici i žele biti u zajedništvu s Crkvom”, dodao je Cito.
Vatikanski dokument upozorava da oni koji se žele u potpunosti vratiti Katoličkoj Crkvi ne mogu nastaviti redovito sudjelovati u aktivnostima ustanove koja se sada smatra raskolničkom.
“Objašnjavajuća bilješka Dikasterija za nauk vjere, priložena dekretu o izopćenju, vrlo je jasna u tome: sveti službenici sakramente podjeljuju nedopušteno, a kada je riječ o pokori i ženidbi, također i nevaljano. Zato se biskupije i njihovi pastiri pozivaju na budnost i na poticanje vjernika da ostanu čvrsti u crkvenom zajedništvu te da ne sudjeluju u slavljima ili aktivnostima koje promiče SSPX”, rekao je otac Pierpaolo dal Corso, koji predaje kazneno kanonsko pravo u odsjeku svetoga Pija X. u Veneciji.
