Fra Goran Azinović: “Blagost nije slabost, nego snaga pod kontrolom ljubavi”

Blagost se često pogrešno shvaća kao slabost, ali kršćanska duhovnost u njoj vidi veliku snagu. Fra Goran Azinović, nadahnut primjerom svetog Franje Saleškog, podsjeća da je blag čovjek onaj koji svoju snagu ne koristi za grubost, oštrinu ili bijes, nego je stavlja pod vodstvo ljubavi. Upravo zato blagost postaje znak svetosti i duboke unutarnje zrelosti.
Nitko od svetaca zasigurno nije toliko cijenio blagost kao sveti Franjo Saleški. Znao je reći:
Ništa toliko ne potiče naše bližnje kao ljubazan, blag i dobrostiv postupak.
Ljudi koji su živjeli u vrijeme svetog Franje Saleškog svjedočili su kako je on uvijek bio blag čovjek. Sveti Franjo nije bio blag samo kad je bio radostan i dobro raspoložen, već i u svim životnim prilikama.
I kad situacije ili događaji nisu išli u očekivanom smjeru, Franjo je zadržao blagost, a posebno blag bio je prema siromasima i bolesnicima. Bio je nadasve blag prema neprijateljima i pojedincima koji ga nisu voljeli.
Riječ blagost odveć je zanimljiva.
Naime, pridjev blag u slavenskim jezicima može se prevesti kao nježan, ugodan ili milostiv. To je najdublje značenje blagosti: tko je blag, taj je i nježan.
No, čovjek ne može biti blag bez snage, stava ili karaktera, već upravo suprotno: njegova najveća snaga krije se u blagosti.
Novi zavjet za blagost koristi riječ prautēs, a ona ne označava slabost, nego snagu, ali ne sirovu snagu, već snagu koja se nalazi pod kontrolom ljubavi. Eh, kako je lijepa ta definicija:
Blagost je snaga koja se nalazi pod kontrolom ljubavi.
Kad snaga nije pod kontrolom ljubavi, postaje neugodna, nemirna, oštra, pa čak i bijesna. Gdje snaga nije pod kontrolom ljubavi, tu nema blagosti jer samo ono čime ljubav zapovijeda može biti nježno i blago.
Iz ovoga se može zaključiti da je blag čovjek ujedno i svet čovjek jer je napravio nešto veliko: svoju je snagu ujarmio pod ljubav, snagu je obuzdao vlastitom ljubavlju. Za svetog Franju Saleškog blagost je bila način života.
Pojedini su ljudi prema nekima blagi, a prema drugima pak jako grubi. Kad ga drugi promatraju, pojedinac zna biti vrlo blag, ali kad je nasamo s nekim, taj isti čovjek postane jako grub.
No, sveti Franjo se prema svima jednako odnosio; gdje je god dolazio, bio je blag.
Uči i ti biti blag, jer svi ljudi posjeduju snagu, no rijetki je pojedinci obuzdaju ljubavlju i od nje učine blagost.
fra Goran Azinović za hkm.hr








