Dok katoličke crkve diljem svijeta gore, Sotona sve jasnije djeluje u društvu, prerušen u anđela svijetla
Godine 2021. svijet su potresle vijesti o napadima na katoličke crkve, kipove i vjerske simbole u različitim dijelovima svijeta. Među najpoznatijim slučajevima bili su požari u katoličkim crkvama na području Britanske Kolumbije u Kanadi, vandaliziranje katedrale u Saskatchewanu te drugi napadi na crkvene objekte i kršćanske zajednice.
Ti događaji nisu bili samo činovi materijalne štete. Za mnoge vjernike oni su bili bolan znak sve otvorenijeg neprijateljstva prema Katoličkoj Crkvi, kršćanskoj vjeri i svetinjama koje milijunima ljudi znače mjesto molitve, utjehe i susreta s Bogom.
Katolički kipovi, crkve i simboli posljednjih su godina u više navrata bili oštećivani, rušeni ili oskvrnjivani. U nekim dijelovima svijeta napadi na kršćane još su teži: uključuju progone, uhićenja, raseljavanja, mučenja pa čak i ubojstva.
Sve je to bolno i sramotno, ali za kršćanina ne mora biti iznenađenje. Crkva je od svojih početaka bila znak proturječja. Ondje gdje se naviješta Krist, ondje se uvijek otkriva i otpor prema istini, dobru, obraćenju i svjetlu Evanđelja.
U vremenima kada društvo sve više odbacuje Boga, Crkva svojim postojanjem podsjeća čovjeka da život nije samo materijalna stvarnost, da sloboda nije isto što i samovolja te da istina ne ovisi o raspoloženju vremena. Upravo zato kršćanski simboli često postaju meta bijesa, ruganja i neprijateljstva.
No kršćanski odgovor ne smije biti mržnja. Ne smije biti osveta. Ne smije biti očaj.
Odgovor Crkve mora biti ono što je uvijek bilo najjače oružje vjernika: molitva, obraćenje, vjernost Kristu, svjedočenje istine i djela ljubavi.
Zlo se ne pobjeđuje novom mržnjom. Tama se ne pobjeđuje tamom. Na nasilje i oskvrnuće kršćanin odgovara jasnoćom vjere, ali i srcem koje ne prestaje moliti čak ni za one koji progone, vrijeđaju i uništavaju.
Isus je Crkvu pripremio na protivljenje. Rekao je svojim učenicima da će ih svijet mrziti zbog Njegova imena, ali im je također rekao da se ne boje. Zato svaki napad na crkvu, križ, kip ili vjernike treba biti poziv na ozbiljan ispit savjesti: koliko smo sami blizu Kristu? Koliko molimo? Koliko vjerujemo? Koliko smo spremni svjedočiti Evanđelje u vremenu koje mu se protivi?
Crkve koje su gorjele 2021. godine ostaju bolan podsjetnik na ranjivost svetih mjesta, ali i na potrebu da se u vjernicima ponovno probudi žar vjere.
Jer Crkva nije samo građevina od kamena. Crkva je narod Božji. Ako se ruše zidovi, vjera se mora još snažnije graditi u srcima. Ako se oskvrnjuju svetinje, vjernici se moraju još dublje okrenuti svetosti. Ako se širi mržnja prema vjeri, kršćani moraju još odlučnije svjedočiti ljubav Kristovu.
Zato se, prisjećajući se tih događaja, ne zaustavljamo samo na boli i osudi zla. Gledamo prema Kristu, molimo za obraćenje svijeta i tražimo milost da u vremenu kušnje ostanemo vjerni.
Jer tama nikada nema posljednju riječ.
Krist je svjetlo koje svijet ne može ugasiti.
