Među bijelim nišanima u Srebrenici stoji i jedan križ: priča koju ne smijemo zaboraviti
U Dolini bijelih nišana u Potočarima, među tisućama žrtava srebreničkog genocida, nalazi se i jedan križ. Tiho, ali snažno svjedoči da je u strašnim danima srpnja 1995. godine, uz 8.370 ubijenih Muslimana, život izgubilo i dvoje Hrvata.
Bili su to Anto Stanić i Rudolf Hren.
Ime Rudolfa Hrena posebno je vezano uz Potočare. Prije rata radio je u tvornici akumulatora u Potočarima, mjestu koje će kasnije postati jedan od simbola patnje, stradanja i nezamislive ljudske tragedije.
Kobnog 11. srpnja 1995. godine Rudolfu se gubi svaki trag. Kao i mnogi drugi, pokušao je kroz šume doći do slobodne teritorije Tuzle. Nije uspio. Uhvaćen je i ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2010. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici u Kozluku kod Zvornika.
Po želji njegove majke Barbare Hren, Rudolf je pokopan po katoličkom obredu u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Njegov spomenik ondje stoji zajedno s ostalim nišanima, kao trajno svjedočanstvo onoga što se dogodilo.
Taj križ u Dolini bijelih nišana ne dijeli žrtve, nego podsjeća da je bol majke ista, bez obzira na ime, vjeru ili narod. On govori o čovjeku, o sinu, o izgubljenom životu i o istini koju se ne smije zaboraviti.
Srebrenica ostaje rana koja opominje. Ona traži tišinu, molitvu, poštovanje i istinu. Traži da se svaka žrtva pamti imenom i prezimenom.
Među njima su i Anto Stanić i Rudolf Hren.
Neka im Gospodin podari vječni mir, a svim obiteljima žrtava snagu, utjehu i mir.
