DON DAMIR STOJIĆ O BIOENERGIJI I NJEZINIM POSLJEDICAMA
Koje su posljedice odlaska bioenergičarima? Koncept liječenja bioenergijom problematičan je i s medicinskog i s kršćanskog stajališta.
U zadnje vrijeme u svijetu (pa i kod nas) proširilo je se puno tehnika koje se temelje na tzv. liječenju energijom. Mnoge od njih se predstavljaju kao znanstveno dokazane metode koje daju uspješne rezultate. Međutim, s tim tvrdnjama se treba biti vrlo oprezan. Da bi zaštitili građane od mogućih prijevara, američki Kongres je 1998. pri Nacionalnom institutu za zdravlje osnovao i posebnu organizaciju koja se bavi proučavanjem alternativnih medicinskih tehnika: National Center for Complimentary and Alternative Medicine (NCCAM). Pišući o tehnikama liječenja koje se temelje na “energiji”, NCCAM je zaključio da većina njih nije znanstveno valjana. Istakli su kako se treba razlikovati između dvije vrste energije: energiju koja je stvarna i znanstveno provjerljiva te energiju koja je samo navodna, ali nedokaziva.
Stvarna energija se sastoji od mehaničkih vibracija (kao što je zvuk) i elektromagnetskih polja (svjetlo, radijacija itd.). Kod ovakvih tehnika u tretmanu pacijenata koristi se neki oblik mjerljive energije koji mogu imati pozitivan učinak. Primjer ovakve tehnike može biti akupunktura. U tradicionalnoj kineskoj medicini ona je bila povezana s religijskom komponentom. Ali, ona sama po sebi nije neznanstvena. Njezini učinci sastoje se od fizičkih uboda sitnim iglicama u područja živaca koja proizvode medicinski provjerljiv učinak. Stoga se akupunktura danas može proučavati posve odvojeno od svoje religijske pozadine.
Irska teološka komisija je 1994 u dokumentu “Katolički odgovor na New Age fenomen” o akupunkturi izjavila: “Osnovni princip u ovom pitanju je da ove prakse nisu u sebi negativne, i da ih izdvojene iz njihovog izvornog konteksta mogu prakticirati i katolici s dužnom pažnjom”.
Posve drugačiji slučaj je s tehnikama koje se temelje na “energiji” koja nema svoju fizičku komponentu. Praktikanti takvih tehnika pozivaju se na različite religijske tradicije da bi objasnili način na koji djeluju. Temelji se uglavnom nalaze u nekom obliku “životne energije” koja se u starokineskoj tradiciji naziva “či”, u japanskoj “ki”, a u indijskoj “prana”. Ranije spomenuti Nacionalni institut za zdravlje izjavio je da je ova skupina tehnika među najkontroverznijima jer niti energetska polja niti njihove terapeutski učinci nisu potkrijepljeni nikakvim biofizičkim dokazima.
Dakle, kada se dotaknete pitanja o bioenergičarima, prvo biste morali odgovoriti na kojoj se točno “energiji” temelji njihovo liječenje. Takvi tretmani se obično sastoje od polaganja ruku i manipuliranja “energijama” u svrhu izlječenja. S medicinskog aspekta je vrlo jasno da ne postoji nikakva “bio-” pozadina u svemu tome. Victor Stenger, profesor emeritus fizike i astronomije na sveučilištu Hawaii, izjavio je da ni najprecizniji detektori poznati znanosti nikada nisu otkrili ni trag takvog energetskog oblika. Stoga se očito radi o nekom obliku “duhovne energije” kojom se želi postići učinak na fizičko zdravlje.
Poneke tehnike, kao što je reiki, vrlo otvoreno o tome govore, te svoje tretmane temelje na “duhovnim vodičima” i posebnim okultnim simbolima pomoći kojih se ta energija kanalizira. Drugi bioenergičari su puno diskretniji i tome što rade žele dati znanstvenu ili čak kršćansku pozadinu. No niti jedno niti drugo nije moguće. U kršćanstvu ne postoji nikakva “beživotna” energija u čovjeku. Judeo-kršćanska antropologija u čovjeku razlikuje samo duh, dušu i tijelo, a Boga promatra kao jedinog stvoritelja i davatelja života. Bog je, osim toga, biće s kojim čovjek stupa u kontakt ljubavi. Stoga on ne može biti nikakva “sila” ili “energija”, a još manje se njime može manipulirati u bilo koju svrhu.
I u kršćanstvu je poznat velik broj izlječenja, ali sva ona su rezultat Božjega dara primljenog kroz molitvu, a ne čovjekovog ovladavanja “energijom”. Međutim, važno je znati da kršćanstvo nije religija u kojoj se zdravlje veliča iznad svega. Trpljenje i patnja također su dio života koji ima i svoju transcendentalnu dimenziju. Kada promatramo Isusova izlječenja vidimo da je u njima uvijek važna komponenta obraćenje duše, odricanje od grijeha. Nijedan “bioenergetski” tretman to ne zahtjeva od pacijenata. Stoga možemo zaključiti da se takvi tretmani protive kršćanskom nauku o čovjeku i o Bogu. Oni su u svome temelju magijski i zadiru u duhovnu sferu. Otvaranjem takvom utjecaju, kršćanin se dovodi u opasnost otpada od vjere i pristajanju uz sile koje u ovom slučaju mogu dolaziti samo od Zloga.
Stoga bih vam preporučio da nikako ne pristajete na takve tretmane. Oni s medicinskog aspekta nisu dokazani, niti su se pokazali pozitivnima, a prividno poboljšanje može rezultirati s puno dubljih duhovnim problemima. Bvb,
