Sv. Efrem Sirac – ‘harfa Duha Svetoga’
Danas slavimo svetog Efrema ili Efrajima, sirijskog sveca i pisca mnogih himana. O njegovom životu znamo začuđujuće malo. Sv. Efrem rođen je u kršćanskoj obitelji početkom četvrtog stoljeća u Mezopotamiji, najvjerojatnije u Nisibisi, gdje je proveo većinu svoga života. Kao učitelj i đakon služio je pod četvoricom biskupa Nisibise.
Himne je, prema predaji, počeo pisati kako bi se njima suprotstavio herezama koje su u ono vrijeme harale njegovom domovinom. Kažu da su ga na skladanje potaknuli heretici, koje su svoje učenje pretočili u pjesme. Da bi im odgovorio, Efrem se poslužio njihovim vlastitim oružjem. Njegovi su himni bili toliko originalni, slikoviti i vješto sastavljeni da su odmah očarali sve koji su ih slušali.
Zahvaljujući njemu, Crkva je shvatila važnost glazbe i poezije u širenju vjere. Nisibisu je u njegovo vrijeme čak tri puta opsjedao perzijski kralj. Efrem opsadu opisuje u svojim himnima i u njima Bogu pripisuje obranu grada. Na kraju je Nisibisa ipak potpala pod Perzijance, a kršćani su prisiljeni napustiti grad. I već postariji Efrem morao je otići. Kao osamljeni asketa, Efrem se naselio na brdu u blizini Edesse. Tu je u beženstvu poživio do kraja života.
Kažu da su stanovnici Edesse kad je ondje zavladala glad, upravo Efremu povjerili podjelu živežnih namirnica, što je on i činio toliko pravedno da mu nitko nije mogao naći zamjerke. Umro je na današnji dan 373. godine. Posebno ga se časti u Sirijskoj i Pravoslavnoj Crkvi.
Papa Benedikt XV. proglasio je 1920. Efrema naučiteljem Crkve. Napisao je brojne himne, pjesme, propovijedi u stihu kao i egzegeze u prozi. Zbog svega ovoga nazivaju ga i “harfom Duha Svetoga”.
hkm.hr
