12 činjenica o smeđem škapularu Gospe od Karmela koje možda niste znali
Papa Pio XII. je rekao: “Pobožnost škapulara Gospe od Karmela srušila je na svijet obilnu kišu duhovnih i vremenitih milosti.”
Evo 12 ključeva za objašnjenje smeđeg škapulara i njegove uporabe:
1. To nije amajlija. To nije amajlija ili automatsko jamstvo spasenja, niti je oslobađanje od življenja prema zahtjevima kršćanskog života. Sveti Claude de la Colombière je rekao: “Pitate, što ako bih želio umrijeti sa svojim grijesima? Odgovaram ti, tada ćeš umrijeti u grijehu, ali nećeš umrijeti sa svojim škapularom.”
2. Bio je odjevni predmet. Riječ “škapular” dolazi od latinske riječi “scapulae”, što znači “ramena” i izvorno je bila preklapajući dio odjeće koji su redovnici nosili preko ramena na poslu. Karmelićani su ga prihvatili kao znak posebne posvećenosti Gospi, nastojeći oponašati njezinu predanost Kristu i bližnjemu.
3. To je dar Djevice Marije. Prema predaji, škapular je, kako se danas zna, sama Djevica Marija darovala svetom Šimunu Stocku 16. srpnja 1251. godine. Marija mu je rekla: “To mora biti znak i povlastica za tebe i za sve karmelićanke: Tko god umre noseći škapular, neće trpjeti vječni oganj.” Kasnije je Crkva proširila uporabu škapulara i na laike.
4. To je “mali habit”. Škapular je poput minijaturnog karmelskog habita koji mogu nositi svi vjernici kao znak svoje posvete Djevici Mariji. Sastoji se od uzice koja se nosi oko vrata s dva mala komada smeđe tkanine. Jedan se stavlja na prsa, a drugi na leđa, a obično se nosi ispod odjeće.
5. To je službena uniforma. Sveti Alfonz Liguori, crkveni učitelj, rekao je: „Kao što su ljudi ponosni što drugi nose njihovu odoru, tako je Gospa, Majka Marija, zadovoljna kada njezini sluge nose svoj škapular kao dokaz da su se posvetili njezinoj službi , a članovi su obitelji Majke Božje.”
6. Ima tri značenja. Škapular predstavlja majčinsku ljubav i zaštitu Marijinu, pripadnost Mariji i blagi jaram Kristov koji nam ona pomaže nositi.
7. To je sakramental. Smeđi škapular Crkva priznaje kao sakramental — to jest znak koji nam pomaže živjeti svetim životom i povećavati našu pobožnost. Škapular ne daje milost kao sakramenti, ali osobu koja ga nosi raspolaže na ljubav prema Gospodinu i na obraćenje ako se prima s pobožnošću.
8. Može se dati i nekatoliku. Jednog dana u bolnicu St. Simon Stock u New Yorku doveden je umirući starac. Bolničarka je primijetila da nosi smeđi škapular i pozvala je svećenika. Dok su se nad njim molili, čovjek je došao k sebi i rekao svećeniku da nije katolik, ali da nosi škapular kao obećanje svojim prijateljima. Svećenik je pitao čovjeka želi li postati katolik, a prije nego što je umro, čovjek je primio krštenje i bolesničko pomazanje.
9. Viđen je u jednom od fatimskih ukazanja. Lucija, vidjelica Gospe Fatimske, izvijestila je da se Marija u svom posljednjem ukazanju (listopad 1917.) ukazala s karmelskim habitom, sa škapularom u ruci, i rekla da ga njezina prava djeca nose s poštovanjem. Marija je također tražila da je nose oni koji joj se posvete kao znak te posvete.
10. Škapular je nakon ukopa pronađen neoštećen. Blaženi papa Grgur X. pokopan je sa svojim škapularom, a 600 godina kasnije, kada mu je grobnica otvorena, predmet je bio netaknut. Nešto slično se dogodilo sa svetim Alfonzom Liguorijem. Škapular su nosili i sveti Ivan Bosco i sveti Ivan Pavao II., a sveti Petar Claver oblačio je škapular onima koje je obratio.
11. Postoji preferirani način primanja škapulara. Polaganje škapulara po mogućnosti treba biti u zajednici, a u obredu treba jasno izraziti duhovno značenje i predanost Blaženoj Djevici. Prvi škapular treba blagosloviti svećenik i staviti ga na poklonika uz molitvu: “Primi ovaj blagoslovljeni škapular i zamoli Presvetu Djevicu Mariju, po njezinim zaslugama, da ga nosiš bez ikakve ljage grijeha i da te čuva od svih nevolja i dovede u život vječni.”
12. Samo prvi škapular koji primite treba biti blagoslovljen. Kad je prvi primljeni škapular blagoslovljen, poklonik ne treba tražiti blagoslov sljedećih škapulara. One dotrajale, ako su bile blagoslovljene, ne treba bacati, nego ih treba spaliti ili zakopati, kako dolikuje sakramentalima.
