Molitva Padre Pija protiv tuge i depresije
Za Padre Pija ključ protiv ove tame duše je pružanje ruke. Postoji vrlo značajan odlomak koji nas poziva da razmislimo o dubokom osjećaju zbunjenosti koji nam nanosi tama tuge i depresije. To je odlomak u kojem Isus hoda po uzburkanom moru, a sveti Petar se boji (Evanđelje po Mateju 14, 30-31). Točan trenutak u kojem Petar pruža ruku Isusu, prije nego što ju je zgrabio, trenutak je pun straha, sumnje. Trenutak koji se koleba u mraku.
Ključ je pružiti ruku Petar je uvijek taj koji nas tjera da razmišljamo o tome što je ključno za prevladavanje ovog trenutka gubitka. Ključ je pružiti ruku. Upravo u tom trenutku u kojem se vjera poljuljala, Petar se na sve načine pokušavao uhvatiti za ruku Gospodnju, da spasi svoj život. Sigurnost je da će nas Gospodin uhvatiti za ruku i neće dopustiti da se utopimo, kao što je učinio sa svetim Petrom.
Važnost molitve
Što je najučinkovitije sredstvo za doći do Boga, ako ne molitva? Sveti Padre Pio iz Pietrelcine naučio nas je predivnoj molitvi povjeravanja Gospodinu, u trenucima slabosti i tuge. Njime se pružamo Isusu, sigurni da će nam Gospodin pomoći da „ostanemo na površini“ i izađemo iz te duhovne tame tuge.
Molitva svetog Padre Pija:
Ostani sa mnom, Gospodine, jer mi je potrebna Tvoja prisutnost da Te ne bih zaboravio. Ti znaš kako mi je lako napustiti Te.
Ostani sa mnom, Gospodine, zato što sam slab i trebam Tvoju snagu da ne padam tako često.
Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moj život i bez Tebe gubim svoj žar.
Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moje svjetlo i bez Tebe sam u tami.
Ostani sa mnom, Gospodine, da mi pokažeš svoju volju.
Ostani sa mnom, Gospodine, da čujem Tvoj glas i slijedim Te.
Ostani sa mnom, Gospodine, jer Te želim mnogo voljeti i biti uvijek u Tvojoj blizini.
Ostani sa mnom, Gospodine, ako želiš da Ti budem vjeran.
Ostani sa mnom, Gospodine, jer iako je moja duša siromašna, želim da za Tebe bude mjesto utjehe, utočište Ljubavi.
Ostani sa mnom, Isuse, jer kasno je i dan se provodi kraju, a život prolazi… smrt, sud i vječnost približavaju se. Potrebno mi je još snage da ne posustanem na putu i zato Te trebam. Kasno je i smrt je sve bliža. Plašim se tame, iskušenja, suhoća, križa, žalosti. O, kako te trebam, moj Isuse, u ovoj noći progonstva!
Ostani sa mnom, Isuse, u životu i svim opasnostima, trebam Te. Dopusti da Te prepoznam poput Tvojih učenika u lomljenju kruha, tako da Euharistija bude svjetlo koje razgoni mrak, snaga koja me jača, jedina radost moga srca.
