Najveća čuda svetog Josipa u povijesti
Bezbrojna su čuda koja su se dogodila na raznim stranama svijeta po zagovoru svetoga Josipa. Evo nekih od najvažnijih. Rijetki su svjesni činjenice da su se u povijesti po zagovoru Marijine zaručnice dogodila brojna čudesa.
Među njima, jedan od najsenzacionalnijih dogodio se u katedrali u Asoli, u pokrajini Mantua, pred kraj zime 1516., kada je njemački car Maksimilijan I. upravo sišao u Italiju. Carska je vojska ušla na područje Brescie i zamolila Asolu da im otvori vrata. Nakon što su dobili negativan odgovor, car je odlučio napasti grad, a suočeni s tom mogućnošću građani su se zavjetovali svetom Josipu da će osloboditi njihovu zemlju od opsade i spasiti je od istrebljenja. Tako se i dogodilo, a građani su spašeni, pa se od 19. ožujka 1517. svake godine u gradu slavi svečani blagdan sv. Josipa.
Drugi vrlo važan događaj je oslobađanje Avignona od kuge. Početkom sedamnaestog stoljeća kuga se proširila u nekim regijama Francuske, a u Avignonu je bilo mnogo žrtava. Crkva i institucije odlučile su se obratiti svetom Josipu, obećavši uz zavjet da će svake godine slaviti njegov blagdan. Od tog dana, odjednom, u Avignonu više nije bilo žrtava. Odatle se kuga proširila na Lyon, a njegovi stanovnici su slijedili primjer iz Avignona i stavili se pod zaštitu svetog Josipa. I u Lyonu je kuga iznenada prestala. U pričama svećenika iz tog doba izvješćuje se da svi ljudi koji su nosili blagoslovljeni prsten na prstu s riječima “Sv. Josip” nisu bili pogođeni kugom.
Još jedno neobično čudo od svetog Josipa dogodilo se u francuskom selu Cotignac. Ovaj se događaj navodi kao najupečatljiviji od svih. Dana 7. lipnja 1660. pastir Riccard Gaspar bio je na planini Bessilopn tri kilometra od grada, napasao je svoje stado pod užarenim suncem i bio je jako žedan. Ukazao mu se vrlo visok čovjek koji je rekao: “Ja sam sveti Josip, podigni taj kamen i moći ćeš piti”. Pastir je ugledao kamen tako velik da ga ni deset ljudi ne bi moglo podići. Približio se, i uspio s vrlo malo snage, te se napio s izvora čiste vode kakvu u tim krajevima nitko nikada nije vidio. Ovo je jedino ukazanje svetog Josipa u povijesti Crkve. Tu uz taj izvor, kasnije preimenovan u “Vrelo sv. Josipa”, podignuta je crkvica, a potom i mali samostan za fratre. Nakon rata tamo je konačno uspostavljena zajednica benediktinki iz Alžira. I danas mnogi hodočasnici hrle na taj isti izvor da piju i okupaju se u toj vodi koja podsjeća na vodu Lurda.
Arhiv Marijinih oblata, koji se brinu o svetištu, bilježi vrlo velik broj čuda koja su se dogodila na tom mjestu. Međutim, tek sredinom devetnaestog stoljeća dogodilo se čudo od sv. Jospa u Italiji, u regiji Marche, i to upravo u Pesaru. Mladi trgovac napustio je grad 14. ožujka 1858. godine, malo prije blagdana sveca koji je 19. ožujka. U jednom trenutku je stao u hotelu i gostioničar ga je zatekao u sobi ukočenog, poput mramora, a doktor je konstatirao apopleksiju.
Ostao je tako pet dana, nastavljajući disati. Svećenik je povjerio svoj slučaj svetom Josipu, moleći i dajući drugima moliti, a na sam dan svetkovine svetog Josipa, čim je procesija sa kipom sveca stigla ispod prozora gdje je ovaj čovjek bio, počeo se ponovno micati i govoriti. U pola sata savršeno je ozdravio, a nitko, pa ni liječnik koji ga je predao, nije mogao objasniti njegov oporavak. U tom trenutku svećenik, sada ganut, upita čovjeka koji je čudesno ozdravio. “Kako se dogodilo čudo?” Odgovor je bio uznemirujući: “Dok je trajala procesija, ukazao mi se sveti Josip, i rekao mi: Došao sam te pozdraviti!”.
