Kako moliti?
Kako moliti? Sveta Terezija od Djeteta Isus sažeto govori: „Molitva je uzvišenje srca, jednostavan pogled prema Nebu, usklik radosti i ljubavi, kako u trpljenju tako i u radosti.“ Još kraće: moli onaj koji se s vjerom i ljubavlju obraća Gospodinu Bogu.
Od koga možemo naučiti moliti?
Naš je učitelj Gospodin Isus. Kada su ga učenici molili: „Gospodine, nauči nas moliti“ (Lk 11, 1), odgovarajući na njihovu molbu Krist Gospodin izgovara najvažnije i najljepše riječi molitve – Molitve Gospodnje – Očenaš. Ovu molitvu trebamo svakodnevno moliti i prema njoj oblikovati svoj život. Blažen i sretan onaj čovjek u čijem se životu ispuni svih sedam prošnji Molitve Gospodnje!
U Evanđelju nas Gospodin Isus uči ustrajnosti u molitvi; molitvi predanoj u Božju volju; molitvi za neprijatelje. Molitva nije teška. Moliti može čak i malo dijete. Pa ipak, sv. Pavao nam govori da bez pomoći Duha Svetoga ne znamo moliti – istinski moliti. Jedan od sedam darova Duha Svetoga je pobožnost – sposobnost moliti. Za taj dar treba moliti i otvarati mu se.
Moliti nas uči Sveto Pismo, posebno Knjiga Psalama. Napisani prije vjekova ostaju zastalno živa i aktualna molitva za svakoga od nas.
Moliti možemo naučiti od Majke Božje, od svetaca, ali i od ljudi koji su od Boga primili dar molitve. Roditelji imaju obvezu učiti svoju djecu moliti. Pri tome im pomaže milost sakramenta ženidbe.
Kada je naša molitva dobra?
Kod ocjene molitve ne možemo se voditi svojim osjećajima. Ponekad nam se čini da je naša molitva nedjelotvorna, ponekad smo njome zadovoljni. Sjetimo se ipak da ti osjećaji mogu biti varljivi. Nisu važne naše promjene osjećaja, važno je Božje gledanje: može li se naša molitva svidjeti Bogu. Dobra molitva je vjerna – to znači da molim svaki dan; ustrajna – to znači da ne padam u bezvolju; ponizna – to znači svijest da ja grješan i ograničen čovjek stojim pred svetim i nepojmljivim Bogom. Gospodin Isus od nas traži da molimo s vjerom i budemo otvoreni prema Božjoj volji, volji našega Oca.
Kakve pogrješke najčešće činimo u molitvi?
Griješimo ako ne vršimo ono što je upravo napisano o dobroj molitvi. Gospodin Isus nas opominje da ne idemo moliti dok u srcu ne oprostimo bližnjemu (usp. Mk 11, 25), dok u nama nema volje za pomirenjem (Mt 5, 24-25). Uvelike griješimo ako u molitvi tražimo sami sebe, svoje zadovoljstvo, svoje čisto zemaljske koriste, umjesto da tražimo Boga. Moliti trebamo zbog Boga, nastojeći se što više prepuštati njegovoj volji i sjedinjavati se s njim.
Vrste molitve
Postoji molitva prošnje, zagovora, zahvale i slavljenja. Ove dvije posljednje su teže i rjeđe zastupljene na zemlji, ali će biti naše jedine i vječne molitve u nebu. Govorimo o molitvi Crkve, što znači o liturgijskoj molitvi i o osobnoj, „privatnoj“, molitvi koja također ima svoje važno mjesto u Crkvi. U osobnoj molitvi možemo moliti vlastitim riječima, ali možemo također – i trebamo – koristiti molitve koje se molili i zapisali svetci ili drugi pobožni ljudi obdareni darom molitve. No treba imati uvijek na umu da te molitve ne smijemo samo ustima izgovarati. One moraju teći iz našega srca. Ne zloupotrebljavajmo velike riječi bez nekog nutarnjeg pokrića.
Što to znači liturgijska molitva Crkve?
To je prije svega sv. Misa, Euharistija, ali i drugi sveti sakramenti, kao i liturgija časova koja se uglavnom sastoji od psalama. Najvažniji dijelovi te liturgijske molitve u tijeku dana su jutarnja, večernja i molitva prije počinka koja se još zove povečerje. Oblik tih molitva određuju pastiri Crkve – papa i biskupi. To su službene molitve Crkve i nije ih moguće mijenjati.
Za što moliti?
Za sve što je dobro. Isus kaže: „Štogod zatražite Oca, dat će vam u moje ime.“ (Iv 16, 23) Ipak, ne možemo se u svojim molitvama ograničavati na ono što je sada. Između sedam prošnji molitve Očenaša samo se jedna – za kruh svagdanji – tiče materijalnih stvari. Krist nas potiče da molimo za darove Duha Svetoga: „Ištite i dat će vam se! Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ (Lk 11, 9. 13)
Zašto su neke naše molitve – bar tako mislimo – neuslišane?
Nema neuslišanih molitva. Ima molitava koje ne ispunjavaju naše želje. Bog je sama Mudrost i Dobrota. Gleda ne samo naš sadašnji život, nego cjelinu našeg postojanja koje je vječno. Ljudska duša ne umire! I jer je sama Dobrota, Bog nam na zemlji ne daje ono što bi nam moglo naškoditi, posebno milosnom životu u nama, našoj duši i spasenju. Bog ima čitavu vječnost da bi ostvario ono dobro koje je za nas naumio i umiriti naše najveće i najdublje čežnje.
Moramo upamtiti da je Bog čovjeku dao slobodnu volju. Mi smo slobodna bića. A Bog se ne mijenja zato što bismo mi tako ponekad htjeli. Zato naše odluke imaju svoje posljedice. Primjerice, ako neki student ne uči, a samo moli za prolaz na ispitu, onda to uopće nije molitva nego zazivanje Božjeg imena uzalud; a to brani druga Božja zapovijed. Gospodin Isus, kada govori o ispunjenju naših molitava ističe dva uvjeta: prvi: „ako u meni ostanete“ – u Kristu ostaje onaj koji prima njegovo Tijelo, sv. Pričest – i drugi uvjet: „ako moje riječi ostanu u vama“ – Božja Riječ ostaje u nama kada je slušamo i čitamo Sveto Pismo i kada čuvamo spoznati nauk i provodimo ga u život.
Gospodin Isus molio se samo Bogu Ocu. Zašto se mi molimo Mariji i svetima?
Gospodin Isus molio se Bogu Ocu koji je kako njegov tako i naš Otac. Došavši na zemlji, ispunio je volju svoga Oca. Učinio je to iz ljubavi prema Ocu i iz ljubavi prema nama. Ostajući u ljubavi s Ocem, razgovarao je s njim, a učenici i drugi ljudi, promatrajući to, mogli su na taj način učiti kako se moli. Evanđelje bilježi prošnje mnogih ljudi koje su upućivali Isusu, Sinu Božjemu. Te prošnje bile su molitva. Isus Krist je jedini Posrednik između nas ljudi i Boga Oca.
Kada je Isus, naš jedini Spasitelj, umirao na križu, dao nam je svoju Majku za majku. Ta Marija je u Kani Galilejskoj od Isusa isprosila prvo čudo. Kao naša Majka, brine se majčinski za svakoga od nas, moli Boga za nas, kraljujući u nebu.
I svetci, posebno naši zaštitnici, stojeći u nebu pred Božjim Licem, zauzimaju se za nas. Gledajući u Bogu, a videći i naše brige i slušajući naše prošnje, gledaju na njih „Božjim očima“ i mole neprestano, sjedinjujući se s našim molbama, prilagođavajući ih tako da budu u skladu s Božjom voljom i donesu nam najveće dobro. Moleći se svetima, molimo zapravo njihov zagovor pred Bogom.
Zašto moramo moliti i imati vremena za molitvu?
Molitva je jedna od najvažnijih – ako ne i najvažnija – stvar u našem životu. Bez molitve se neće spasiti nijedan čovjek. Ne spašavamo se vlastitim snagama – za spasenje je potrebna Božja milost. Bez svakodnevnog obraćanja Bogu, bez susreta s njim u molitvi, nitko nije u stanju živjeti u vjeri, nadi i ljubavi – biti i ostati kršćanin.
bozjemilosrdje.net
