Evo zašto moramo postiti jedan sat prije svete mise
Disciplina posta prije mise naglašava našu potrebu da budemo gladni za euharistijskim kruhom koji jedemo. Mnogi katolici iz starije generacije sjećat će se “ponoćnog posta”. To je značilo da se ne može jesti prije mise počevši od ponoći. Zbog toga su se mise uglavnom slavile u zoru, a večernje su bile izuzetno rijetke.
Rijetki su htjeli postiti cijeli dan prije mise i pričesti. Ova praksa posta prije mise drevna je disciplina, prisutna već u 2. stoljeću. Ostao je na snazi sve dok papa Pio XII nije smanjio post na tri sata 1957. Post je dodatno skraćen 1964. kada ga je papa Pavao VI smanjio na jedan sat prije primanja pričesti.
Trenutačni Zakonik kanonskog prava odražava ovu promjenu i kaže: „Osoba koja prima presvetu euharistiju mora se uzdržati najmanje jedan sat prije svete pričesti od svake hrane i pića, osim samo od vode i lijekova“ (kanon 919). §1). Međutim, u nekim slučajevima ta pravila ne vrijede. “Stariji, nemoćni i oni koji se o njima brinu mogu primati Presvetu Euharistiju čak i ako su nešto jeli u prethodnom satu” (Kanon 919 §3).
Ali zašto? Kakve veze ima ako sam pojeo cheeseburger neposredno prije nego što sam ušao u crkvu na dan kada namjeravam primiti Svetu Euharistiju? Papa Pavao VI. je o snazi duhovne discipline u svojoj apostolskoj konstituciji Paenitemini napisao: „Umrtvljivanje ima za cilj oslobađanje čovjeka, koji se zbog požude često nalazi gotovo okovan vlastitim osjetilima. ‘Tjelesnim postom’ čovjeku se vraća snaga, a rana koju je neumjerenost nanijela dostojanstvu naše naravi liječi se lijekom spasonosne uzdržljivosti.”
Isus je znao snagu posta i otišao je u pustinju bez hrane 40 dana prije nego što je krenuo u svoju javnu službu. Nadalje, poučio je svoje učenike da se “Ova vrsta [zloduha] ne može istjerati ničim osim molitvom i postom” (Marko 9:29). Post izgrađuje našu duhovnu snagu, a Crkva od nas traži da izvršimo tu jednostavnu zadaću svaki put kad se pričestimo za vlastitu korist. Baš kao i svakom sportašu, trebamo vježbati disciplinu, a post je odličan za izgradnju tih duhovnih mišića. Bez posta smo slabi i naše nas strasti tjeraju kuda vjetar puše.
Philip Kosloski/ Aleteia.org
