Molitva se mora temeljiti na ovoj specifičnoj vrlini
Prema Katekizmu Katoličke Crkve, ako želimo da naš molitveni život bude autentičan, on mora biti ukorijenjen u poniznosti. Kao kršćani, možda prepoznajemo važnost molitve, ali možda ne molimo uvijek svakodnevno. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava ovu temeljnu istinu u jednom od prvih odlomaka u svom dijelu o molitvi: “Molitva je uzdizanje uma i srca Bogu ili traženje dobrih stvari od Boga.” Ali kad molimo, govorimo li s visine svoje oholosti i volje ili “iz dubine” poniznog i skrušenog srca?
Nadalje, kada se molimo, možemo biti u iskušenju zahtijevati stvari od Boga, umjesto da budemo otvoreni za primanje njegove volje za naše živote. Kako bismo se borili protiv grešnih sklonosti koje možemo imati tijekom molitve, bitno je svoju molitvu temeljiti na poniznosti.
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava ovu temeljnu istinu u jednom od prvih odlomaka u svom dijelu o molitvi: “Molitva je uzdizanje uma i srca Bogu ili traženje dobrih stvari od Boga.” Ali kad molimo, govorimo li s visine svoje oholosti i volje ili “iz dubine” poniznog i skrušenog srca? Tko se ponizi, bit će uzvišen; poniznost je temelj molitve. Tek kada ponizno priznamo da “ne znamo moliti kako bismo trebali”, spremni smo besplatno primiti dar molitve. “Čovjek je prosjak pred Bogom.” CCC 2559
Ako molimo iz svog ponosnog srca, nećemo biti otvoreni Božjoj milosti u našim životima. Bog ne upada u naša srca, prisiljavajući nas da ga prihvatimo. Umjesto toga, dolazi tiho i nježno, lagano kuca na vrata, čekajući da otvorimo. Samo u poniznosti moći ćemo čuti njegovo tiho kucanje i pustiti ga unutra.
