Vrijede li moje molitve išta ako sam za vrijeme molitve rastresen?
Vjerovali ili ne, sveti Toma Akvinski me je naučio da ne gubim nadu kad izgubim tok misli za vrijeme molitve.
Znate li koliko sam puta otvorio svoju Bibliju ili duhovnu štivo samo da bih trenutak poslije bio pozvan natrag u obiteljske obaveze? Onda kad uspijem pobjeći vanjskim zahtjevima za moju pozornost, iznenada iz moje podsvijesti izvire mnoštvo unutarnjih smetnji: “Ne zaboravi staviti rublje u sušilicu! Moram nazvati tog i tog…” Smetnje se događaju, ali ne dopustite da vas odvrate u potpunosti. Naše su molitve, koliko god bile nesavršene, ipak vrijedne. Barem tako kaže sveti Toma Akvinski.
Bio je prekrasan dan, na drugoj godini fakulteta, kada sam naišao na pitanje 83, članak 13 u drugom dijelu Summa Theologiae: “Ljudski um nije u stanju dugo ostati uzdignut … jer ljudska slabost pritišće dušu na razinu nižih stvari.” O milostivi, utješni dane! Kakvo je olakšanje čuti sveca kako kaže “ti si normalan!” I oni su bili ljudi, ali to ih ipak nije spriječilo da postignu svetost.
Sv. Toma dalje kaže da je “grešno je namjerno dopustiti nečijem umu da luta u molitvi… ali nenamjerno lutati umom ne lišava molitvu njezinih plodova.”
Dakle, kada molim čitavu deseticu krunice ne razmišljajući ni o riječima ni o otajstvu, moja molitva još uvijek nešto vrijedi?
Ako je distrakcija nenamjerna, nešto što je došlo samo od sebe, tada je odgovor “da”. U molitvi, objašnjava sveti Toma, postoji vrsta pažnje kojom usmjeravamo svoje misli prema Bogu. Ako svojom molitvom u početku odvratim svoj um od drugih stvari i usmjerim svoje biće prema Bogu, ta nakana utječe na cijelu moju nesavršenu molitvu. “Snaga izvorne nakane s kojom netko započinje molitvu čini cijelu molitvu vrijednom.” Kako milosrdnog Boga imamo! Kao što nam Psalam 103 govori: “On poznaje naše tijelo; sjeća se da smo prah.” Ne bismo se trebali odvratiti od molitve jer nam se čini da nismo dobri u tome. Ako Bog prihvaća moj propust da obratim pažnju, ako je tako strpljiv sa mnom, i ja mogu biti strpljiv sa samim sobom.
Naravno, moramo pokušati. Trebali bismo se potruditi ostati usredotočeni. Ali čak i ako padnem u namjernu rastresenost, Njegovo me milosrđe može podići – Njegovo milosrđe može moj pad okrenuti u moju korist, nudeći mi još jednu priliku da mu se vratim. “Srce skrušeno i ponizno, Bože, nećeš prezreti.” Moje srce nikada nije previše podijeljeno, moja glava nikada previše raštrkana, moj život nikada nije previše razdvojen da bih mogao doći pred svog Gospodina. Nikada se ne bih trebao obeshrabriti, a ne biste trebali ni vi.
Ponovno Mu se obratite u molitvi. Čak i ako zaboravite što radite usred prve rečenice, ne gubite nadu! Vaša nesavršenost ipak može biti na vašem posvećenju. On čuje i blagoslivlja vaše male molitve. Budite u miru.
