FRA MARIN MIKULIĆ OTKRIVA GDJE POČINJE GRIJEH NEUMJERENOSTI: „Granica nije u broju čaša“
Gdje završava umjerenost, a počinje neumjerenost u piću? Fra Marin Mikulić upozorava da granica nije ista za svakoga i da se ne može svesti samo na broj čaša. Ključno je pitanje može li čovjek i dalje vladati sobom, svojim razumom i postupcima.
”U Bibliji se često spominje vino, vinograd pa želim pitati koja je granica između umjerenost i neumjerenost u piću i može li se to nekako definirati?”, pitanje je slušatelja emisije ‘Pitajte svećenika’ Radio Mir Međugorje, a odgovorio je fra Marin Mikulić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je službi župnog vikara župe svetog Stjepana Prvomučenika Čerin.
Na početku je kazao kako se granica može definirati te da Biblija spominje vino i vinograde, a napomenuo je i kako vino koristimo i u svetoj euharistiji, kada se pretvara u krv Kristovu!
”Biblija nigdje neće kazati da je vino samo po sebi grijeh. Znamo, da je Isus pretvorio vodu u vino na svadbi i već to govori nešto da je vino nešto dobro. Ali Biblija jasno kaže: ‘Ne opijajte se vinom’ (Ef 5, 18), jer pijanstvo, jasno, čovjeku oduzima njegovu slobodu, razum, samokontrolu… I zato granica nije u tome je li netko popio jednu, dvije, tri ili četiri čaše, nego u tome, može li čovjek nakon toga još uvijek vladati sobom. I zato bih ja rekao da neumjerenost počinje onda kada čovjek, da tako kažem, više ne zna stati – jednostavno je neumjeren u piću.
Ako ja mogu postaviti sebi granicu i vidim da me već nakon neke čaše vina, ‘baca’, a ja i dalje idem piti, idem se napijati, znači ja prelazim neku granicu. Svi smo mi ljudi različiti. Netko će popiti pet čaša, neće mu biti ništa, a netko će popiti dvije, bit će mu nešto, ali važno je mogu li ja sam sebi postaviti granicu i reći: ‘Ne, ovo je meni dovoljno, više ne smijem, može se dogoditi nešto loše’. Tu negdje je granica kad sami trebamo shvatiti da dalje ne smijemo i tu stajemo. Ako prijeđemo granicu činimo grijeh, činimo onda u pijanstvu i dodatni grijeh…”, kazao je fra Marin Mikulić, komentirajući i natjecanje ljudi u neumjerenosti u piću, ali i u drugim stvarima pa ističe posebno muškarce kako se ‘natječu’ tko može više popiti, jer s time pokazuju svoju muškost, a nažalost nakon ti natjecanja u opijenosti dolazi do sukoba, do svađa…
”Sve to postaje ovisnost i hrana, i piće, kao i sve druge ovisnosti, kao i droga. Kad se čovjek ne to navuče, nekada se teško skinuti, zato mnogi idu na liječenje i od alkohola. Jednostavno, to je ovisnost, i čovjek kad u to uđe, teško se sam iz toga čupa i vadi. Uvijek je važno na početku postaviti kontrolu – mogu li ja sebe kontrolirati, mogu li ja ostati pribran, mogu li ja sebi nekako odrediti koliko može i koja mu je granica… To je vrlo važno, ali čovjek uvijek nekako teži za tim užitkom. Čovjek jednako uživa i u alkoholu, i u hrani, i zato voli puno i popiti, voli puno i pojesti”, kazao je fra Marin Mikulić pa preporučio post, koju nam Crkva zato daje.
”Gospa kad je došla rekla da se posti najmanje dva puta tjedno srijedu i petak. Post nas uči odricanju. Uči nas da jednostavno možemo držati u sebi kontrolu, da možemo i bez hrane i bez pića. Pa bio jedan, bio dva dana, ali ako nam to uspije, znači da imamo kontrolu nad sobom, nad svojom hranom, nad svojim jelom. Mi možemo danas pojesti šta god hoćemo, sve ti je dostupno, ne mora se ne otići u trgovinu, sve se može i naručiti, ali čovjek nekako u tom svom uživanju prijeđe tu granicu neumjerenosti u jelu i piću, a post nas uči odricanju, post nas uči postavljanju tih granica… Ako možemo postiti od hrane i pića, znači da smo još uvijek stabilni i da možemo postaviti sebi granicu i reći: ‘Ne, neću, danas je ovako.’ I Isus je pio vino, i to redovito, ali nigdje nećemo pročitati da se napio. Znači, postoji mjernost koja može uspjeti”, zaključio je fra Marin Mikulić.
