VJERA I DUHOVNOST

Potresna priča: “Anđele, moja majka ima drugačiji glas”

Anđele, gdje si bio? Zvao sam te! Jako mi je hladno …– Bio sam po tvoju mamu. Već je sasvim blizu …– O Bože, to je doista nečije dijete! Gotovo se smrzlo!– Brzo! Brzo! Trči kući s njim!– Anđele, moja majka ima drugačiji glas …– Naviknut ćeš se maleni. To je glas tvoje prave majke …

Misionar Krvi Kristove pater Stjepan Ivan Horvat na svojim je društvenim mrežama objavio dirljivu priču koja u sebi nosi snažnu poruku. 

Hej, molim te, nemoj spustiti slušalicu!

– Nemam vremena za razgovor. Što želiš!?

– Trudna sam, 3. mjesec …

– Zašto mi to govoriš? Ne trebaju mi problemi! Očisti to!

– Liječnik je rekao da je prekasno … Što da radim?

– Zaboravi moj broj!

– Kako to da zaboravim? Halo?! Halo?!… Pretplatnik je privremeno nedostupan …… Pretplatnik je privremeno nedostupan …

3 mjeseca kasnije …– Hej mali.

– Bok. Tko si ti?

– Ja sam tvoj anđeo čuvar.

– A od koga ćeš me čuvati? Ovdje sam na sigurnom i želim ostati ovdje.

– Smiješan si. Kako misliš živjeti ovdje, u stomaku?

– Dobro. Samo, mama plače svaki dan …

– Ne brini. Odrasli ponekad imaju takve probleme.

– Jesi li vidio moju mamu? Kakva je ona?

– Naravno, uvijek sam joj blizu. Lijepa je i vrlo mlada.

Još 3 mjeseca kasnije …– Glupe cipele! Izgledam poput kita! Ne mogu svezati cipele! Dobit ću slom živaca!

– Anđele, jesi li tu?

– Tu sam.

– Mama plače od jutra. Ona se ljuti i svađa sama sa sobom.

– Ne brini. Jesi li spreman vidjeti kakav je svijet?

– Mislim da jesam, ali jako se bojim. Mamu će moj dolazak sigurno uzrujati.

– Ma daj?! Sigurno će se će razveseliti. Kako ne voljeti takvog mališana poput tebe?

– Anđele, kako je izvan trbuha?

– Sad je zima. Svijet je bijel i bijele pahuljice padaju s neba. Ubrzo ćeš vidjeti.

– Anđele, spreman sam!– Hajde, mali. Čekam te.

– Anđele, bojim se.

Mališan je rođen ubrzo, bez pomoći i bez svjedoka. Dan kasnije, u predgrađu grada:

– Ne ljuti se na mene, sine, vremena su takva … Ne mogu se nositi sa sobom. Tko će me željeti s tobom? Imam cijeli život pred sobom, a ti ionako ništa ne znaš, samo ćeš zaspati…

– Anđele, gdje je mama nestala?

– Ne znam, ne brini. Vratiti će se brzo.

– Anđele, zašto imaš tako čudan glas? Plačeš li ti to? Molim te, reci mami da mi je ovdje jako hladno.

– Ne maleni, ne plačem. Učinilo ti se. Odmah ću dovesti tvoju mamu. Samo nemoj zaspati! Plači što glasnije možeš! Samo plači!

Ne želim plakati jer je majka rekla da spavam …

U to vrijeme, nedaleko u jednoj kući…Ne razumijem kamo sad ideš po toj hladnoći nakon izlaska iz bolnice? Pa tisuće parova ne mogu imati djecu, ne radi to.

– Molim te, obuci se i pođi sa mnom.

– Ali gdje?

– Ne znam gdje. Jednostavno osjećam kao da moram nekamo otići. Molim te, vjeruj mi.

– Dobro, ali ovo je zadnji put da te slušam.

Iz kuće je izašla žena koja je brzo hodala. Suprug ju je pratio.

– Dušo, imam osjećaj da znaš kuda ideš.

– Nećeš mi vjerovati, ali nešto me vodi. Osjećam kao da me nešto vuče za ruku.

– Plašiš me! Obećajte da ćemo, kad se vratimo, nazvati tvoga liječnika!

– Tiho! Netko plače…– Kao da je dijete…

– Mali, plači glasnije! Mama se izgubila, ali uskoro će te pronaći.

– Anđele, gdje si bio? Zvao sam te! Jako mi je hladno …

– Bio sam po tvoju mamu. Već je sasvim blizu …

– O Bože, to je doista nečije dijete! Gotovo se smrzlo!

– Brzo! Brzo! Trči kući s njim!

– Anđele, moja majka ima drugačiji glas …

– Naviknut ćeš se maleni. To je glas tvoje prave majke …

www.medjugorje-news.com

Izvor
hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button