Pet najbitnijih mjesta u župi Međugorje koja morate posjetiti
Ukoliko planirate hodočastiti u Međugorje, ovo su mjesta koja definitivno morate posjetiti da bi ste u potpunosti doživjeli ljepotu ovog malog hercegovačkog mjesta koje Gospa odabrala.
BRDO UKAZANJA
Tako se sada zove mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima gdje su vidioci prvih dana vidjeli Gospu. Bilo je to koncem lipnja 1981. godine. Od tada se na tom mjestu okupljaju hodočasnici na molitvu krunice. I po danu i po noći mogu se susresti skupine hodočasnika kako se uspinju do mjesta prvog ukazanja. Samo to mjesto označeno je gomilom kamenja s usađenim neuglednim križem no kasnije zahvaljujući župljnima tu je iznesen veliki Gospin kip. Na uzlaznoj stazi postavljeni su godine 1989. reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad prof. Carmela Puzzolo iz Firence.
PLAVI KRIŽ
Plavi Križ postavljen je 1985. godine. Na tom se mjestu od 4. srpnja 1982. redovito sastaje molitvena skupina Ivana Dragićevića. Mjesto molitve koje posjećuju svi hodočasnici a posebno oni koji imaju poteškoće da se penju na Brdo ukazanja i Križevac. Ovdje svi primjete da su na maloj razdaljini dva mjesta identično obilježena-Veliki plavi križ od željeza i pod križem Gospin kip. Kad dođemo ispred,križ koji je na lijevoj strani jest mjesto gdje je Ivan Dragićević u početku tj.prvih godina imao viđenja. Križ koji se nalazi na desnoj strani je postavljen 1999.god na poticaj Neđe Brečića,ćlana molitvene grupe, jer je prostor oko prvog križa bio skučen i teško dostupan a mnogo je ljudi željelo tamo moliti i prisustvovati susretima molitvene grupe. Nakon Neđine smrti,članovi molitvene grupe s zajednicom Cenacolo je uredili su ovaj drugi prostor. Od tada,kad je ukazanje kod Plavog križa onda na tom mjestu Ivan i Mirjana mole i imaju viđenje.
KRIŽEVAC
Križevac je brdo iznad Međugorja. Tu su stanovnici župe Međugorje 1934. godine na uspomenu 1900. obljetnice Isusove smrti podigli osam metara visok betonski križ. Skupine vjernika i pojedinci na tom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta idući od postaje do postaje. Prvih godina postaje su bile označene drvenim križevima. 1988. godine uz te križeve su postavljeni brončani reljefi – postaje Puta križa, rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo. Križevac se razvio u povlašteno mjesto štovanja Kristove muke i postao Kalvarijom međugorskog svetišta.
ŽUPNA CRKVA
Župna crkva i prostor oko crkve mjesto je slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Staru župnu crkvu, sagrađenu koncem prošlog stoljeća, srušio je potres. Nova crkva je dovršena 1969. godine. Crkva je kao i župa posvećena sv. Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. Uz crkvu je 1991. godine podignut oltar za vanjsko slavlje i dvadeset ispovjedaonica. Sagrađena je i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore. Podignuta su i dva šatora za prigodna slavlja. Osjeća se velika potreba novih sakralnih prostora.
ŠURMANCI – CRKVA BOŽJEG MOLOSRĐA U KOJEM SE ČUVAJU RELIKVIJE SV. FAUSTINE I SV. IVANA PAVLA II.
U toj crkvi nalazi se slika Milosrdnog Isusa ispred koje se dogodilo čudilo, koje je bilo presudno za kanonizaciju poljske redovnice Faustine Kowalske.
Nju je 30. travnja jubilarne 2000. god. svetom proglasio papa sv. Ivana Pavao II. O slici Milosrdnog Isusa i relikvijama sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II., koje se nalaze u Šurmancima, za naš program govorio je župljanin Ljubo Jovanović. “Ispred te slike se dogodilo jedno baš znamenito čudo. Naime kada je Ivan Pavao II. trebao proglasiti Faustinu svetom, trebalo je jedno čudo posredstvom slike Božjeg milosrđa. I upravo se čudo dogodilo ispred ove slike koja je u našoj crkvi. Čudo je se dogodilo u Trentu. Čovjek je bolovao od tri bolesti, distrofije mišića, epilepsije i vid mu je bio oštećen 70 posto. Zvao se Ugo Festa. Liječnici su mu rekli da ga može samo molitva ozdraviti. Bio je prikovan dugo vremena za kolica i s jednom grupom hodočasnika ide u Rim. U Rimu susreće majku Tereziju i Ivana Pavla II. Ivan Pavao II. se zadrži kod njega, dariva mu sliku Božjeg milosrđa i medaljicu Božjeg milosrđa i kaže mu: ‘Hajde ti kod naše Faustine u Trento”, gdje je ta slika bila prije’. On je ispred slike tri dana molio i četvrti dan čuje tri puta glas: ‘Ustani, ozdravio si!’ On je mislio da je malo prispao, nije mogao vjerovati, pa je u jednome trenutku rekao: ‘Gospodine ako me želiš ozdraviti, dođi ti kod mene pa me ustani’. I Ugo Festa svjedoči: ‘Vidim Isusa, oživljava sa slike, dolazi meni do kolica, stavlja mi ruke pod lakte i istovremeno ozdravlja od sve tri bolesti’. I vraća se u Rim i to svjedoči i da bi se Bogu zahvalio ide s majkom Terezijom pomagati beskućnicima u Kalkuti”, priča nam Ljubo Jovanović, a gostujući u našemu programu, ispričao nam je i čudesnu priču kako je slika Milosrdnog Isusa iz Trenta u Italiji, završila u Međugorju u Šurmancima.
