Ova tajna rana Padre Pija bila je bolnija od njegovih stigmi: “Osjetio sam čudan osjećaj, ukloniti ovu nepodnošljivu bol od mene činilo mi se još težim nego izdržati je”
Padre Pio je jedan od rijetkih svetaca koji je pretrpio rane Kristove muke na svom tijelu, stigme. Osim rana od čavala i koplja, sveti Pio je dobio i razderotinu koju je naš Gospodin pretrpio na ramenu, ranu od nošenja križa, za koju znamo jer ju je Isus objavio svetom Bernardu.
Ranu koju je Padre Pio imao otkrio je jedan od njegovih prijatelja i duhovnih sinova, brat Modestino iz Pietralcine. Taj je fratar bio iz Pijeve domovine i pomagao mu je u kućanskim poslovima. Budući mu je svetac jednoga dana rekao da je mijenjanje potkošulje jedna od najbolnijih stvari koje je morao podnijeti.. brat Modestino nije razumio zašto bi to bilo, te je pretpostavio da je Pio mislio na bol koja je proizašla iz povlačenja tkanine s rane na boku.
Istinu je spoznao nakon što je Padre Pio umro, kad je uređivao odijelo svog duhovnog oca. Modestino je dobio zadatak prikupiti sve stvari Padre Pija i zapečatiti ih. Na svećenikovoj potkošulji našao je veliku mrlju na desnom ramenu, blizu lopatice. Shvatio je da bi Padre Pio, kad bi skinuo svoju košulju, skidanje platna s ove otvorene rane izazvalo ogromnu bol. “Odmah sam obavijestio poglavara o tome što sam pronašao”, prisjetio se brat Modestino, a poglavar ga je zamolio da napravi kratak izvještaj.
Dodao je: „Otac Pellegrino Funicelli, koji je također pomagao Padre Piju dugi niz godina, rekao mi je da bi mnogo puta, pomažući Ocu u mijenjanju vunene potkošulje koju je koristio, uvijek primijetio – ponekad na desnom ramenu, ponekad na lijevom — kružni hematom.”
Padre Pio nije govorio o ovoj rani osim budućem Ivanu Pavlu II. Ako je sveti brat to otkrio samo njemu, morao je postojati razlog. Povjesničar Francesco Castello piše o susretu u San Giovanni Rotondu, u travnju 1948., između oca Wojtyle i Padre Pija. Tada je Pio rekao budućem papi o svojoj “najbolnijoj rani”. Brat Modestino kasnije je izvijestio da mu je Padre Pio, nakon njegove smrti, dao posebno razumijevanje ove rane.
“Jedne noći, prije nego što sam otišao zaspati, uputio sam mu molbu u molitvi. ‘Dragi oče, ako stvarno imaš tu ranu, daj mi znak.’ A onda sam otišao spavati. Ali u 1:05 ujutro iz mirnog sna me probudila oštra i iznenadna bol u ramenu. Kao da je netko uzeo nož i skinuo meso s moje lopatice. Da je bol potrajala još nekoliko minuta, mislim da bih umro.
Usred toga čuo sam glas koji je rekao: ‘Tako sam patio.’ Okružio me intenzivan miris i ispunio moju ćeliju. Osjećao sam kako mi srce preplavljuje ljubav prema Bogu.
Osjetio sam čudan osjećaj: ukloniti ovu nepodnošljivu bol od mene činilo mi se još težim nego izdržati je. Tijelo ga je htjelo odbaciti, ali ga je duša, neobjašnjivo, željela. Bilo je izuzetno bolno i slatko u isto vrijeme. Napokon sam shvatio!”
