Deset načina kako prevladati strah i tjeskobu: Tko ima Boga ima sve
“Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.“
(sveta Terezija Avilska)
Priznajem da gledanje filmova u mom društvu može biti neugodno. Čim film počne, ja pokušavam odgonetnuti tko je negativac ili kakav će biti zaplet. Puno puta pogodim. To i nije najgora navika koju čovjek može imati, ali ako nastavite čitati vidjet ćete kako je to počelo utjecati na moj svakodnevni život.
Prije nego što sam stvarno počela živjeti vjeru, bila sam nestašan tip djevojke. To se promijenilo nedugo nakon što sam otvoreno počela slijediti Krista, kada su molitveni zahtjevi mojih poznanika počeli rasti. Činilo se da svi imaju neku osobu ili neku situaciju koja je bila potrebna moje molitve. Nemojte me krivo shvatiti, volim provoditi vrijeme moleći za ljude i sretna sam što mogu biti molitveni ratnik i tako služiti svojim prijateljima i obitelji.
No, tada to baš i nije bio ugodan splet okolnosti – loše vijesti koje su dopirale do mene, priče o tome kako kršćani trebaju patiti, i moja navika nagađanja kraja filmova. Znala sam da ću biti pozvana na patnju jer svi kršćani pate, ali nisam znala kako će točno u mom slučaju to izgledati. Sa strahom sam pokušavala vidjeti o čemu je riječ – moj je život postao film i neprestano sam pokušavala pogađati kraj.
Ljudi bi zatražili od mene da molim za dijete koje ima rak, a ja bih počela strahovati da i moje dijete (koje jedva dobije kakvu prehladu) ima rak. Čula bih za obitelji čija je kuća izgorjela, a zatim provjeravala baterije u svim našim protupožarnim alarmima. Po dva puta. Svaku večer. Prijatelj mi je ispričao priču o malom djetetu koje se ugušilo jedući grožđe, pa sam zabranila ukućanima da ga jedu. Svaki put kad bi dobili glavobolju, bila sam sigurna da je tumor u pitanju.
Kad bi moj suprug nekoliko minuta kasnio kući bila sam uvjerena da je poginuo u prometnoj nesreći… Popis pogrešno zamišljenih stvari u mojoj glavi bio je beskonačan. Sada to zvuči glupo, ali dok sam tako razmišljala strah me paralizirao. Anksioznost i brige zaokupljale su moj um i moje dane. Đavao je krao moj mir i moju radost.
Bog je znao da ćemo patiti od ove vrste tjeskobe. Zar nismo čuli svećenika kako na svakoj misi govori: „Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala, daj milostivo mir u naše dane, da s pomoću tvoga milosrđa budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda: čekajući blaženu nadu i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista“? Bog nam daje milosti i snage potrebne za prevladavanje naših strahova.
Trebamo odlučiti biti ljudi koji čekaju blaženu nadu, a ne oni koji žive u strahu i tjeskobi. To je moguće samo ako svoje povjerenje stavimo u Božji savršeni plan za naše živote. Još uvijek ima dana kada strah pronađe put do mog uma. Znam da to nije Duh Sveti, jer On ne donosi negativne misli i brige u moj život. Zbog toga sam napravila borbeni plan. Evo nekoliko savjeta koji nam mogu pomoći zadržati radost i mir:
1. Pamtite retke Svetog pisma
„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“ (Hebrejima 4, 12)
Misli koje vas opterećuju potrebno je zamijeniti s Božjom riječi. Mnogo vam mogu pomoći napamet naučeni stihovi iz Svetog pisma koje ćete onda ponavljati u sebi (a ponekad i naglas!). Ako ih ne možete naučiti napamet, nosite Bibliju sa sobom ili na mobitelu potražite biblijske retke. Evo nekoliko redaka koji meni pomažu: Psalam 46,10; Jeremija 29,11; Psalam 56,3; 2 Timoteju 1, 7; Ivan 14,27.
2. Otpjevajte pjesmu
„Tko pjeva, dvostruko moli“, veli sveti Augustin. Nedavno sam pročitala istraživanje koje je pokazalo da se bol kod djece smanjuje dok slušaju glazbu. Glazba ima veliku moć ozdravljanja. Ona nas može podići i podsjetiti na Božja obećanja. Klasična glazba ili napjevi također mogu imati smirujući učinak na dušu.
3. Nazovite prijatelja
„Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi na posljetku postao mudar.“ (Izr 19,20)
Jedna od najvećih pogrešaka koje sam napravila u prošlosti bila je ta što nisam nikome govorila kako sam se osjećala. Mislila sam da moram sve nositi sama. Kad sam se jednom otvorila i podijelila svoje misli i raspoloženja, moji prijatelji su počeli molili za mene. Prijatelji i obitelj su nam dani kao dar. Mnogo puta oni mogu vidjeti stvari u našim životima koje mi ne možemo. Nađite prijatelja s kojim možete moliti, posebno kada ste suočeni sa strahom i tjeskobom. Odaberite nekoga tko će govoriti istinu vašem srcu.
4. Molite snažnu molitvu
Molite krunicu. Izmolite molitvu srca (Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku!) ili neke druge kratke molitve (zazive) koji će vam donijeti mir brzo. Ako se ne možete sjetiti nikakve određene molitve, znak križa je kratak, ali moćan oblik molitve. Devetnica je još jedan snažan način da se moli. (Na primjer devetnica svetoj Dymphni, zaštitnici tjeskobnih.)
5. Nosite vjerski nakit ili ukrasite kuću vjerskim predmetima
To može zvučati malo površno, ali meni uvijek pomaže. U vremenima brige nosim čudesnu medaljicu oko vrata. To je opipljiv podsjetnik na Božju prisutnost oko mene. Ona mi donosi utjehu i sigurnost. (Sjećate li se svog najdražeg pokrivača iz djetinjstva? Vrlo sličan efekt!) Ili možete nositi vjersku narukvicu. Pogled na moje zapešće podsjeća me na predanje i pouzdanje u Boga. Raspelo ili vjerska umjetnina u kući također može biti vizualni podsjetnik na pouzdanje i sigurnost da je Bog tu.
6. Čitajte životopise svetaca
U određenim životnim trenucima i sveci su se osjećali slabima, strahovali su ili bili tjeskobni, ali s Božjom pomoću uspjeli su nadvladati svoje strahove. Bog će i vama pomoći ako se otvorite njegovoj milosti. Životopisi sv. Dymphne, sv. Padre Pija i blažene Margarete od Castella za početak su odlično štivo.
7. Aktivirajte se
Razmatrajte ljepotu Božjeg stvaranja dok šetate ili trčite. Volontirajte u centru za beskućnike ili u lokalnoj bolnici.
8. Imajte bezuvjetno povjerenje u Boga
Morate se vježbati stavljati svoje povjerenje u Boga više nego u svoje napore. To je zahtjevan posao. Svoje povjerenje u budućnost možete vježbati tako da pogledate u prošlost. Razmislite o tome kako se Bog brinuo za vas kroz cijeli vaš život. Budite zahvalni za ta vremena. Vođenje dnevnika ili popis načina na koji vas je Bog blagoslovio može biti korisno za izgradnju povjerenja u teškim vremenima. Ako se ne možete sjetiti nečega iz vlastitog života, okrenite se Bibliji i životima svetaca da se podsjetite kako vas Bog neće iznevjeriti.
9. Prigrlite sakramente
Milosti koje dolaze od ispovijedi i primanja euharistije jačaju nas za životne borbe. Vrijeme provedeno u klanjanju Isusu donijet će vam mir koji je često tako teško naći.
10. Prestanite biti sebični
Jedan od najtežih aspekata mog procesa izlječenja dolazi od shvaćanja da mnogo mojih strahova proizlazi iz moje sebičnosti. Većina onoga čega se bojim uključuje gubitak ljudi koje volim ili stvari koje moj život čine udobnim. Egocentrična sam i želim da se stvari obavljaju na moj način. Uzrujam se kad se to poremeti. S vremenom dolazim do točke kada mogu reći: “Neka ne bude moja, nego Tvoja volja”, i vjerujem da Bog zna što je najbolje za mene.
“Ništa neka te ne straši,
ništa ne uznemiruje.
Sve prolazi.
Samo Bog ostaje isti.
Tko je strpljiv sve postiže.
Tko ima Boga ima sve.
Jedino Bog dostaje.“
(sveta Terezija Avilska)
