Nadbiskup Cavalli o papi Franji: Rekao je cijelom svijetu da je Međugorje milošću Božjom postalo mjesto milosti
O životu, naslijeđu i duhovnom značaju Svetog Oca Franje s posebnim naglaskom na Međugorje i svemu što je učinio za ovo mjesto milosti u za Radiopostaju Mir Međugorje govorio je apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli.
Papa Franjo je otišao iz ovoga života. Bio je jedan veliki papa. Prije 12 godina je započeo ovu svoju odgovornu službu rimskog biskupa, a to je centar zajedništva i jedinstva Crkve u cijelome svijetu. Crkva koja nastavlja djelo Gospodina Isusa Krista ima zadaću navijestiti evanđelje cijelome svijetu, a Crkva da bi to ostvarila ima jednu točku duboke poveznice s Gospodinom Isusom, to je jedna duboka točka povezanosti s čovječanstvom kojemu treba navijestiti evanđelje i onda svi mi koji u Duhu Svetome činimo Crkvu Gospodina Isusa. To je metoda, stil, stav da bi ostvarili poslanje koje imamo: jedno duboko zajedništvo s Gospodinom Isusom, jedno duboko poznavanje i duboko iskustvo Gospodina Isusa, i duboko poznavanje i iskustvo današnjeg svijeta pred kojim trebamo navijestiti i svjedočiti Isusovo evanđelje. Tako je činio papa Franjo: duboko iskustvo Isusa, Isusa iz Nazareta Božjega sina i duboko poznavanje, iskustvo i vrednovanje današnjega svijeta. U tom kontekstu postoji jedan fenomen, dubok i nevjerojatan – fenomen Međugorja.
Papa mi je u susretima koje sam s njim imao predstavio njegovo duboko poznavanje Međugorja i vrednovanje ovoga mjesta. Papa je jako duboko shvatio da je ovo mjesto, mjesto milosti. To je mjesto dubokog susreta s Isusom u svjetlu evanđelja. I zato je prije nekoliko godina rekao svećenicima i biskupima pratite, pratite, pratite vaše hodočasnike u to mjesto gdje je susret s Isusom. I u tom kontekstu shvaćanja, razumijevanja i vrednovanja milosti koja se događa u ovom mjestu, u kontekstu nazočnosti Djevice Marije koja je tu da bi nas povela Isusu, pred milijunima osoba koje su ovdje dolazile da bi molile, da bi se ispovijedale, da bi mijenjale svoj život, papa Franjo je želio uzeti na sebe tu odgovornost za ovu župu, za ovo mjesto milosti.
Zašto? Da bi u ovoj župi bilo mjesto jednog zajedništva cijele Crkve. U tom smislu je želio u ovu župu poslati jednoga biskupa kao odgovornu osobu. Papa je shvatio da se ovo mjesto milosti širi u cijeli svijet, shvaćao je da se u različitim mjestima i župama formiraju zajednice koje se nazivaju međugorskim zajednicama, zatim duhovna središta koji su kao svoj temelj imali susret s Gospodinom Isusom u euharistiji, središta u kojima te do susreta s Gospodinom Isusom prati Djevica, Isusova majka, duboko duhovna središta…
Nakon što smo bili praćeni od Djevice Marije do susreta s Isusom, nastavljao si, nastavljao u euharistijskom klanjanju, u molitvi za bolesne, u krunici, nastavljao si da bi meditirao i uvijek sve više oblikovao u nutrini susret Sina Božjega s tobom. I u svemu tome iskustvu zatražiti oprost grijeha. Ovdje je postao normalan sakrament pomirenja, da bi obnovili, obnovili i obnovili naš život. Papa je vidio to duboko duhovno iskustvo, marijansko iskustvo. Vidio je da se to iskustvo odavde iz Međugorja bez ikakvih reklama širi u cijeli svijet i rekao je cijelom svijetu ‘nihil obstat’ za Međugorje, a to znači idite, idite, idite u Međugorju jer je to mjesto milošću Božjom postalo mjesto milosti.
Idite, idite, idite u Međugorje gdje ćete u pratnji Majke Božje Djevice Marije duboko susresti Gospodina Isusa, Sina Božjega. Idite, idite, idite u Međugorje gdje ćete u molitvi na Brdu takozvanih ukazanja i na brdu Križevcu pred križem kroz molitvu svi razumjeti da se svi moramo obnoviti i uvijek obnavljati u sakramentu ispovijedi. U Jubilarnoj godini Crkva je shvatila vrijednost ovoga mjesta – župna crkva je jubilarna crkva – u kojemu se može primiti milost te tajne potpunog oprosta. Pripremljeni kroz ispovijed, pripremljeni kroz pričest, pripremljeni kroz molitvu Vjerovanja i na nakane Svetoga Oca, pripremljeni kroz molitvu Djevici Mariji, mi možemo staviti našu savjest pred Boga.
Mi možemo staviti našu osobnu savjest pred Boga Oca koji je dobar, milosrdan i pravedan i u toj dubokoj meditaciji o sebi samima pred Bogom, možemo shvatiti i reći Bogu Ocu: Vidi koliko sam dobrih stvari ja učinio i zahvaljujem Ti na tome. I vidi koliko sam loših stvari uradio koje imaju negativne posljedice koje nikada neću moći popraviti. Ti koji si Svemogući Otac, dobar i pravedan po Isusu koji je već na križu oprostio moje grijehe, po zaslugama Djevice Marije i svetaca, Ti ih preuzmi na sebe, preuzmi ih i izbriši sve negativne posljedice koje imam u životu, a ja ti obećavam svom svojom voljom i svim svojim sposobnostima da ću promijeniti svoj život. I zato ću svakoga jutra kada se ustanem reći Tebi: Gospodine, Bože moj, s nazočnošću milosti koju si mi dao u Isusu i Duhu Svetome, u pratnji Marije, tvoje i naše Majke, danas želim živjeti bolje nego jučer i svakoga dana želim započeti svoj dan s tom željom s tim prijedlogom da danas želim živjeti bolje nego jučer.
I sa svim ovime je Sveti Otac duboko meditirao o vrijednosti ovoga mjesta, mjesta milosti – Međugorja. I odlučio je da ovu jednostavnu i snažnu duhovnost proglasi vrijednom za cijeli svijet. Jedna duhovnost koja ja vrijedna na takav način da može donijeti i predstaviti Isusovo evanđelje cijelome svijetu. Neka papa Franjo bude blagoslovljen za silno dobro koje je učinio za Crkvu i za svijet. Neka papa Franjo bude blagoslovljen za razumijevanje i za dobro koje je učinio ovome mjestu milosti, a to je župa Međugorje, istinsko sveto mjesto, istinsko svetište.
