Trublje apokalipse – Proročanstva i upozorenja posljednjih Papa koja se ostvaruju: Bitka za dušu Crkve, Antikrist, glad, ratovi…
Vremena u kojima živimo porečena su u Evanđelju, Otkrivenju, kroz brojne proroke mističare i priznate svete, Pape kroz povijest a posebno je intrigantno pročitati proroštva posljednjih Papa a koji svi upozoravaju na nevolju koja će zahvatiti i Crkvu i svijet.
Iako su znakovi vremena koji ukazuju na to da živimo u izuzetno milosnom vremenu, onom u kojem će se žito razdvojiti od kukolja i Gospodin proslaviti preko malenih, gotovo svi tu, mnoge duše još uvijek nisu svjesne važnosti obraćenja, molitve i pokore, a na koje nas ovi znakovi neprestano pozivaju.
Spašavati duše, boriti se za kraljevstvo Božje, buditi narode, pokoriti se Bogu i posipati pepelom, dozvoliti mu da On pobjedi u nama, našim obiteljima i svima kojima nas je darovao to je naša uloga u današnjem svijetu, ali ne… Nažalost, mnogi spavaju, ismijavaju se i unatoč trublji apokalipse žive mlako, svjetovno strepeći samo za ‘blago na zemlji’, nesvjesni da su samo dva tabora u bitci za čovječanstvo – onaj Kristov i onaj đavolski.
Vremena u kojima živimo porečena su u Evanđelju, Otkrivenju, kroz brojne proroke mističare i priznate svete, Pape kroz povijest a posebno je intrigantno pročitati proroštva posljednjih Papa a koji svi upozoravaju na nevolju koja će zahvatiti i Crkvu i svijet.
Sveti Ivan Pavao II bio je mnogima najdraži papa, svetac ali i veliki mistik posebno povezan s Gospom. Imao je i proročke vizije.
U obraćanju tijekom Euharistijskog kongresa u Philadelphiji 1976. za proslavu dvjestote obljetnice potpisivanja Deklaracije neovisnosti, tada kardinal Karol Wojtyla rekao je:
Sada se nalazimo pred najvećom povijesnom konfrontacijom koju je čovječanstvo ikada doživjelo. Ne mislim da to u potpunosti shvaća široki krug Američkog društva, ili cijeli široki krug kršćanske zajednice. Sada smo pred konačnim sukobom između Crkve i anticrkve, između evanđelja i antievanđelja, između Krista i antikrista. Sukob je unutar planova Božanske Providnosti. To je, dakle, u Božjem naumu, i to mora biti kušnja koju Crkva mora prihvatiti i hrabro se suočiti…
Ovo proročanstvo odvija se sada kada je u tijeku velika bitka za dušu Crkve. Papa Ivan Pavao II. pripremio nas je da krenemo putem koji leži u planovima Božanske Providnosti. Više puta je poučavao, ne bojte se – ponavljajući Kristove riječi u Svetom pismu gdje se ista poruka ponavlja više od 100 puta – ne bojte se! Sveti Ivan Pavao II. bio je proročki glas, prorok hrabrosti, i kao i svi proroci bio je ili prihvaćen ili odbačen.
Još jedna vizija svetog Pape odnosila se i na budućnost Europe i na islamističku invaziju, a tu viziju svijetu je ispričao monsinjor Mauro Longhi, svećenik Opusa Deia, koji je deset godina u službi Kongregacije za kler.
Ivan Pavao II rekao mu je sljedeće: „Podsjetite one koje će se sastati u crkvi trećeg tisućljeća. Vidim Crkvu udarenu smrtnim ranama. Dubljim, bolnijim od onih ovog tisućljeća”, pozivajući se na rane komunizma, nacizma i totalitarizma koje je Crkva dobila u drugom tisućljeću..
„To se zove islamizam. Oni će napasti Europu, nastavio je dalje papa Ivan Pavao II i rekao: ‘ Vidio sam horde koje dolaze na zapad s istoka, od Maroka, Libije Egipta. Oni će napasti Europu, Europa će biti podrum, stara relikvije, polusjena, paučina. Obitelj sjećanja.
Ti, Crkvo trećeg tisućljeća, moraš se obraniti od invazije. Ali ne s oružjem, oružje neće biti dovoljno, već vjerom koju ljudi moraju živjeti’, rekao mu je sveti Ivan Pavao II, a nakon što je vizija izašla u javnost Longhi je pokušao objasniti da se rat neće voditi između religija, već između Božje djece i onih koji Boga ne poznaju!
Proročanstvo o budućim vremenima, i udarenoj Crkvi i užasu života bez Boga koji izabiremo, imao je i Benedikt XVI kao kardinal a izrečene su 1969. godine u jednom radio govoru
Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom. Kao malo društvo, pred nju će se staviti puno veći zahtjevi na poticaj njezinih pojedinih članova.
Nema sumnje da će otkriti nove oblike službe i da će zarediti za svećenika odabrane kršćane koji već slijede neku profesiju. U mnogim manjim zajednicama ili samostalnih društvenim skupinama, pastoralna skrb će se obavljati po ovom modelu. Uz to, služba svećeništva s punim radnim vremenom će biti neophodna baš kao i nekad.
No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u onome što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga, a ne kao predmet liturgijskog učenja. Crkva će postati više duhovna Crkva, ne pretpostavljajući nekakav politički mandat, ne koketirajući niti s lijevim niti desnim strankama.
Bit će to teška vremena za Crkvu jer proces kristalizacije i pojašnjenja stajat će je puno vrijedne energije. To će je osiromašiti i uzrokovati da postane Crkva krotkih. Proces će biti još i teži jer će se morati odustati od crkvene uskogrudnosti pa i od pompozne samovolje. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i zamoran kao što je bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije – kada se za biskup mislilo da je pametan ako ismijava dogme ili čak da sumnja u samo postojanje Boga – sve do obnove u devetnaestom stoljeću.
No, kada ovaj proces postane dio prošlosti, velika će moć poteći iz ovakve više produhovljene i pojednostavljene Crkve .
Ljudi u potpuno planiranom svijetu naći će se neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, oni će osjećati cijeli užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo stado vjernika kao nešto posve novo. Otkriti će ga kao nadu koja je im je namijenjena, odgovor koji su uvijek tražili u tajnosti.
I tako mi se čini da se Crkva suočava s vrlo teškim vremenima. Prava kriza jedva da je počela. Moramo računati na nevjerojatne preokrete. Ali sam isto tako siguran u ono što će ostati na kraju: ne Crkva političkog kulta, koja je umrla još s Gobelom (op. Jean-Baptiste-Joseph Gobel) nego Crkva vjere.
Ona možda više i neće biti dominantna društvena sila u mjeri u kojoj je bila sve donedavno, ali će uživati u svježem procvatu i biti prepoznata kao čovjekov dom, gdje će naći i život i nadu nakon smrti.”
Papa Franjo upozorio da je Treći svjetski rat počeo
Aktualni Papa, papa Franjo proročki na pitanje novinara još davne 2014. da se tada osvrne na progone kršćana na Bliskom Istoku i u Iraku Papa je rekao: ‘To su plodovi rata, nalazimo se u ratu, to je Treći svjetski rat, on je počeo, iako postupno, korak po korak.’ Njegova izjava nije shvaćena ozbiljno već je stavljena u domenu ‘teorije urote’, iako je Papa jedini koji je ljudima proročki uzviknuo da su progoni kršćana tek početak onoga što nas očekuje.
Pred samu izbjegličku krizu koja je također neviđeno poharala Europu i uzdrmala njene temelje, Papa gotovo simbolički odlazi u Sarajevo gdje s vapajem izvikuje: ‘Nikad više rata!’ ‘Mi se nalazimo unutar Trećeg svjetskog rata, koji se vodi u dijelovima te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima’, rekao je papa Franjo u Sarajevu, pojasnivši kako ‘postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati takvu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje.’ Spomenuo se i vladara koji lažno uzvikuju mir i sigurnost dok ubijaju žene i djecu za vlastite ciljeve.
Ovdje je Papa opet proročki pokušao dati do znanja da rat ne treba početi nego on traje, međutim opet ga nitko nije čuo. Svijet je nastavio živjeti iluziju, vladari su nastavili ubijati, prodavati i kupovati ljudske živote. A ljudi i dalje ne iščekuju mir bez da na miru djelotvorno rade i mole.
Naposljetku, rat je izbio vidljivo u srcu Europe. Ubijene su stotine, tisuće, ljudi a nemir je zahvatio cijeli planet. Papa nas opet iznova moli da živimo i budemo mir, da molimo za mir. Ali tko ga zaista čuje?
Probudimo se!
