Zašto se zelena boja liturgijskog ruha koristi za obično vrijeme?
Molitva uključuje sva naša osjetila. To uključuje biti živ za dodire Božje milosti posvuda oko nas i u nama. Boja u crkvi je više od ukrasa. U javnom bogoslužju ima ulogu sličnu glazbi, umjetnosti i arhitekturi crkve — poučavati, nadahnjivati, pomoći nam da saberemo misli. Zelena se koristi kao liturgijska boja tijekom tjedana poznatih kao obično vrijeme. Upotrebljava se vrijeme kroz godinu, iza Bogojavljenja i Duhova.
Općenito, ovo vremensko razdoblje traje od kraja božićnog vremena ( Bogojavljane) do početka korizme, te od kraja uskrsnog vremena (Duhovi) do početka došašća. Daleko od toga da bude ispuna između drugih liturgijskih razdoblja, redovito vrijeme ima svoje vlastito značenje, označeno vlastitom bojom.
U svom etimološkom korijenu, riječ “običan” ima bogato značenje, koje daleko nadilazi uobičajeno shvaćanje običnog, običnog ili svakodnevnog. Riječ ima svoj izvor u sanskritskoj, ili indoeuropskoj riječi, koja je ušla u latinski kao glagol orior, što znači ustati, biti uzburkan i rasti. Riječ za “istok” na latinskom, oriens, prenosi isto bogato značenje: ukazuje na izlazak sunca. Stoga je redovito vrijeme za katolike prilika da dopustimo Gospodinu da probudi našu vjeru, da dopusti da se naš duh uzdigne i raste u našem duhovnom životu. Zelena boja ovo značenje stavlja u prvi plan, budući da je to boja koja priziva život i rast.
