CRKVAVJERA I DUHOVNOST

Korizma može biti vrijeme fizičkog i duhovnog ozdravljenja i obnove. Evo i kako.

KORIZMA Zašto ne iskoristiti ovo korizmeno vrijeme da riješite probleme u svom životu?

Za Yvesa Boulvina kršćanina i psihoterapeuta, korizma je izvrsna prilika da ponovno otkrijemo Boga i preobrazimo svoj stav prema sebi, svom životu i svima onima koje volimo. Nudi nekoliko savjeta na tu temu.

Donosimo njegov razgovor za portal Aleteia.

Kako pristupate korizmenom razdoblju?

KORIZMA To je izvrsna prilika za rad na sebi: da vidim što moram pustiti. Isus nam kaže: “Došao sam osloboditi zarobljenike.” Ali naša je sloboda relativna: svi smo zarobljenici svoje prtljage. Tijekom korizme Krist dolazi i govori nam: “Došao sam te osloboditi; prihvaćate li me?” I to je uistinu sjajna vijest!

Dakle, da nema korizme, netko bi je trebao izmisliti?

KORIZMA Da, jer je to prilika da se stvari razriješe, da se riješe. Riješimo se svih stvari koje nas usporavaju ili opterećuju. To radimo kod kuće, u autu i na poslu, pa zašto to ne bismo učinili i u svom životu?

Koji je Vaš savjet da korizmeno razdoblje bude plodno?

KORIZMA Moramo se riješiti krivnje i prihvatiti istinsku skrušenost. Zbog krivnje vidim sebe kroz prizmu moralnog perfekcionizma, svi se trudimo biti savršeni. Postoje čak i oni koji koriste grižnju savjesti kako bi očistili savjest: “Ja sam netko pristojan jer osjećam krivnju!” To je besmislena vrsta krivnje zbog koje se vrtimo u krug. Suprotno je skrušenosti, trpljenju u srcu kad shvatim što nije u redu s mojim životom zbog čega se želim promijeniti, iako će za to trebati strpljenja, ustrajnosti i vremena – dakle, neke iskrene poniznosti.

Zašto se ljudi toliko plaše korizme?

KORIZMA U Crkvi još uvijek imamo dugu tradiciju straha kojeg se nismo uspjeli riješiti: straha od Boga koji osuđuje, od pakla i odmazde. I naravno, bojimo se promjene. Umiruje nas ista stara rutina; može čak postati izvor utjehe. Korizma nam pruža priliku da sve ovo dovedemo u pitanje.

Na primjer?

KORIZMA Kakve štetne stavove još imam u životu? Idem li kasno u krevet? Imam li tendenciju grickati cijelo vrijeme ili vježbam li dovoljno? Kako mogu zamisliti postupnu promjenu koja neće rezultirati prevelikom frustracijom i koja će biti prilagođena mojoj svakodnevici? Što bih želio promijeniti u svom odnosu s drugima – način na koji bježim od sukoba, interakcije s drugima, osobnost – previše pokoran, premekan ili previše prkosan, svoju sklonost ogovaranju i kritiziranju ili svoje vječno nepovjerenje?

Moramo priznati ove navike kojih se želimo riješiti, bez krivnje i izgovora. Jesam li si dopustio da postanem rob navika zbog kojih patim? Ne dopuštam da me obuzme krivnja; besmisleno je Umjesto toga, odlučim promijeniti ovu situaciju, držim se svoje odluke iz dana u dan. Nikada ne smijemo zaboraviti da se odluke donose svakodnevno. Prihvaćamo pogreške, ohrabrujući se za već postignuti napredak.

Kako možemo prepoznati svoje nedostatke?

KORIZMA Jedan pravoslavni teolog jednom je rekao: “Nemojte silaziti u podrum, a da prethodno niste upalili svjetlo, ili ćete možda pasti ravno na lice.” Opasno je pregledavati vlastitu višeslojnu psihu bez božanske svjetlosti, jer to često može dovesti do očaja. Ako ustrajem u prosuđivanju, okrivit ću sebe ili nekoga drugoga i igrat ću na ruku Zlom. Ako se vidim u ljubavi prema Bogu, izaći ću obogaćen boljim razumijevanjem sebe i drugih; Odrast ću u poniznosti i toleranciji.

Pozivate li na pozitivan stav prema korizmi?

KORIZMA Pokazujem ljudima kako stvari vide iz drugog kuta! Primjerice, drugačije gledam svog kolegu, šefa, suprugu. Više ih ne doživljavam kao svoje mučitelje, već kao krhka ljudska bića, poput sebe. Nema sumnje da će mi to trebati mjeseci ili godine, ali više ne mogu promatrati vlastitu patnju i fizičku štetu koju ona uzrokuje, a da nešto ne promijenim u životu. Sada zaista želim promjene i svakodnevno naporno radim na tome da spriječim da ne potopim negativne misli.

Mogu li to istinski željeti, čak i ako to ne mogu učiniti?

KORIZMA Evo vrlo jednostavne rečenice koju predlažem da napišete na papir i pogledate svaki dan: “Ja to mogu!” Razlog zašto je toliko važan je upravo zato što je protuotrov za stvari koje mi terapeuti moramo svakodnevno čuti: “To je nemoguće”; “Ne mogu to učiniti”; “Loše sam.” Neke otrovne riječi nastanjuju se duboko u nama, “loše” riječi kojima se prepuštamo i njegujemo ih, umjesto da pružamo snažan otpor. Prestanite biti samozadovoljni i riješite se ovih otrovnih riječi koje ometaju Božje djelo. Možeš ti to!

Ali, nije sve moguće…

KORIZMA Ne, ali neke stvari jesu. Dakle, umjesto da se ponižavam, sažalijevam sebe, mogu pronaći pravu strategiju za promjene. Možda će trebati vremena i postići se postupno, ali izvedivo je uz Božju pomoć. To može uključivati promjenu navika, smanjivanje naknada kao što su hrana, alkohol, duhan ili promjena karijere, mog intimnog života ili čak prilagođavanje mog profesionalnog, obiteljskog i osobnog života, jer je jedna od ove tri postala previše dominantna.

Mislite li da zaista možemo promijeniti svoj život?

KORIZMA Ako postupno postignem stvarni cilj koji sam si zacrtao. Ako nemam nikakve ciljeve, ne mogu se promijeniti; ako ih imam previše, mogu postati pretjerano produžen. Moram vidjeti kakav cilj Gospodin ima za mene. Uzima u obzir vrstu osobe koja sam. Prilagodbe koje nam predlaže vrlo su osobne. Kad Bog govori, on je sažet: ostanite, prihvatite promjenu, naučite voljeti sebe, samo naprijed, ukažite mi svoje povjerenje, ja sam s vama, ustrajte, usudite se… Ipak, umjesto toga većinom utapamo njegove riječi njihovog slijeđenja. Neki ljudi imaju u srcu urezane biblijske stihove: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”; “Došao sam osloboditi zarobljenike”; “Ustani… i hodaj”.

Zar ovaj pogled na život i svijet ne ovisi o našem karakteru? Može li se to promijeniti?

KORIZMA Mislim da to ovisi i o našoj obiteljskoj povijesti; jesmo li odrasli u više ili manje pozitivnom okruženju; bili voljeni, očekivani, željeni ili ne; kako smo bili voljeni. Ali ako neke stvari ovise o rođenju, mnogo toga ovisi i o našem ponovnom rođenju. Budući da mogu promijeniti svoj stav, negativan pogled na život koji imam i postupno transformirati način na koji vidim svoje iskustvo kako bih se oslobodio i vodio druge ljude. Mogu im pomoći, jer prepoznajem situacije u kojima sam se ozlijedio. Često samo bivši alkoholičar može pomoći drugom alkoholičaru da se odrekne alkohola, na primjer.

Korizma također može biti vrijeme borbe, zar ne?

KORIZMA Može se pretvoriti u borbu protiv besmislenog osjećaja krivnje koji me neprestano vodi u negativnost. Primam mnoge ljude koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja uzrokovanog neriješenim pitanjima krivnje iz djetinjstva. Teško se riješiti tih opsesija. to je prava borba! To je poput malog djeteta koje uči kako hodati – jer Gospodin traži da ponovno postanem malo dijete. Dijete čini dječje korake; ponekad zatetura i padne. Sveta Terezija znala je reći: “Mališani čine dječje korake.” Trebam napraviti samo jedan dječji korak; Otac je tamo, spreman da me uhvati. Sveta Terezija je uvijek dodavala da mala djeca nikad teško ne padaju. Svi smo ranjivi, ali i Bog je vrlo ranjiv u onome što nas se tiče! Što više volimo, to smo ranjiviji. A Njegova ljubav prema nama je neizmjerna.

Mogu li naše rane postati izvor milosti?

KORIZMA Da, ako uspijem ponovno zasaditi sjeme Božje ljubavi na svoju ranu, umjesto da sve podijelim na dvije hrpe sa savršenim Bogom s jedne strane i nesavršenim mnom s druge, pažljivo prikrivajući svoje pogreške, svoje grijehe, svoja “negativna iskustva”. Svetost se može nakalemiti na mane. Sv. Pavao je to nazvao “trnom u mom tijelu”. Sretna mana i sretni trn koji nas čine poniznijima i suosjećajnijima, jer više ne sudimo na isti način o drugim ljudima. Ne možemo sami postati sveti – svetost se može primiti samo od Boga. Postati kršćaninom znači dopustiti Božjem svjetlu da prožima sva naša iskustva: tugu, razdvojenosti, ovisnosti. Dakle, također možemo uliti svjetlost svima onima koji su patili ili pate od istih nevolja.

Možemo li postati dio svjetlosti?

KORIZMA Volim ovu priču: govori o majci koja sa sinom prisustvuje misi. Tijekom službe, potonji ispituje crkvenu arhitekturu i pokazuje na vitraj, pitajući majku: “Tko je to?” Majka koja je u dubokoj molitvi odgovara: “To je kršćanka”. Pet minuta kasnije, dječačić pokazuje na drugi vitraj: “A to?” i dobiva isti odgovor. Treći put se događa isto. Sljedećeg tjedna, tijekom katekizma, učitelj pita: “Što je kršćanin?” A dječačić kaže: “To je netko kroz koga možemo vidjeti svjetlost.” Svetac je netko prožet božanskom svjetlošću. On je netko tko je ponizno prihvatio da će mu kroz cijeli život biti ulivene sve njegove mane.

Koja je Vaša definicija svetosti?

KORIZMA Mislim da to ne leži u našim osobnim postignućima, već u bolnom osjećaju praznine koju samo Bog može ispuniti. Ne mogu postati svetac povećavajući svoj ego u pokušaju približavanja idealu i tjerati se doći do savršenstva. Ali ako prihvatim prazninu i događaje u svom životu, bez obzira koliko tragični i bolni bili, ovo će stvoriti duhovnu prazninu u meni. Ako ga pokušam popuniti na svoj uobičajeni način, neću ostaviti vrijeme ni prostor potreban za susret s Duhom, jer, samo Božja svetost može transformirati sve nedostatke u mom životu.

www.medjugorje-news.com/hkm.hr

Prikaži više

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er