Vidjelica Vicka: Gospa nam poručuje da u nama neće biti mira i Božjeg blagoslova dok…
Gospa je to jasno rekla: nije došla reći nove stvari u odnosu na ono što piše u Evanđelju i Bibliji, nego nas je došla probuditi jer smo predaleko od svega toga. Gospa vidi da među onima koji pristižu u Međugorje ima mnogo onih koji njezinu poruku odnose u mjesta gdje žive.
Gospa ne očekuje jednu veliku stvar, već mnogo malih stvari učinjenih s ljubavlju i poniznošću. Počinjemo od malih stvari. Čak i u molitvi. Beskorisno je moliti satima ako se tada samo molite ustima: na taj se način čovjek osjeća praznije nego prije. Važno je da se počne malo moliti, ali ono što se moli mora se moliti srcem i s ljubavlju.
Svaki dan smo spremni tražiti, ali malo dati. Umjesto toga, trebali bismo biti sretniji kada smo spremni nešto dati. Kad smo spremni dati nešto od sebe, onda su i milosti na prvom mjestu. Moramo se staviti u perspektivu da budemo na raspolaganju Bogu i reći: Gospodine, ti znaš želje mog srca, ja ti prinosim svoje patnje, a ti čini što želiš. Bitno je vršiti volju Gospodnju.
Danas je problem u obiteljima i u Crkvi što nema molitve, a bez molitve nema ljubavi. Danas nedostaje povjerenja u Boga i zato smo se udaljili od Boga. Danas u obiteljima i župama više ne razgovaramo jedni s drugima, a to je polje na kojem dominira sotona. Gospa nam pak poručuje da bez molitve ne možemo dalje.
U vašim obiteljima kao da postoji vaza s cvijećem za zalijevanje. Stavite li svaki dan malo vode u ovu vazu primijetit ćete da cvijeće raste i postaje lijepo. Ista stvar vrijedi i za naše srce: ako stavimo dvije ili tri molitve učinjene srcem, onda vidimo da naša ljubav sve više raste.
Ako pak ne zalijemo cvijet, shvaćamo da nakon nekog vremena cvijet vene i umire. Isto se događa kada se moramo početi moliti, ali nađemo tisuću izgovora da to ne učinimo: danas sam umoran, sutra ću moliti, onda dođe sutra i odgađamo ga za prekosutra.
Čineći to, svaki dan se odvraćamo od molitve i naša srca odlaze potpuno drugamo. Gospa nam govori da, kao što cvijet ne može živjeti bez vode, tako ni mi ne možemo živjeti bez Božje milosti. Molitva učinjena srcem ne može se proučavati, može se samo živjeti, korak naprijed iz dana u dan. Danas ima problema posvuda: u obitelji, s djecom, s drugima itd. Ali ti problemi nisu toliko s njima, nego s nama samima.
Gdje je Isus u našim obiteljima? Stavlja se na zadnje mjesto, dok su na prvom mjestu sve manje važne stvari. Gospa nam pak poručuje da dok se ne vratimo Isusu ne riječima nego svojim životom, neće biti mira u nama i Božjeg blagoslova.
Vrlo je važno da obitelj moli zajedno, kako bismo mi može odoljeti napadu neprijatelja koji želi podijeliti: jedini način da se obitelj ujedini je molitva. Obitelji se dijele jer nema ljubavi i jedinstva, a to se može hraniti samo zajedničkom molitvom. Ali svi se žure s terminima, s poslom itd., a mi tu činjenicu gubimo iz vida.
Isus svakoga od nas zove, a ne gleda na točnu dob. Isus vidi kako se ponašaš i kako se osjećaš. Djeca moraju naučiti moliti, a roditelji moraju biti primjer. Što mogu očekivati sutra od kćeri ako ja kao roditelj ne budem primjer! Počinjem moliti Oče naš, Zdravo Marijo, a moja kćer Marija, makar i mala, prati i polako uči.
I zato moramo biti primjer drugima. Moramo biti zahvalni svojim starijima jer su nam dali primjer molitve i života. Čak nas je i baka, budući da je moja majka išla okolo na posao, odgajala katekizmom i molitvom.
Ali svi se žure s terminima, s poslom itd., a mi tu činjenicu gubimo iz vida. Isus svakoga od nas zove, a ne gleda na točnu dob. Isus vidi kako se ponašaš i kako se osjećaš. Djeca moraju naučiti moliti, a roditelji moraju biti primjer.
Vicka
