U posljednjim riječima Zdravo Marijo krije se molitva koja mijenja pogled na život i smrt
Molitva Zdravo Marijo završava riječima: “Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.” Iako ih često izgovaramo gotovo automatski, u njima se krije duboka prošnja. Molimo Mariju da bude uz nas sada, u svim našim borbama, ali i na času tjelesne smrti. No te riječi mogu nas podsjetiti i na svakodnevno umiranje sebi, na odricanje od staroga čovjeka i rast u novom životu u Kristu.
U posljednjoj prošnji molitve Zdravo Marijo krije se skrivena molitva
Gospa će nas pratiti ako joj to dopustimo — i u svakodnevnim “smrtima” kroz koje prolazimo.
“Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.”
Te sam riječi naučila još u ranom djetinjstvu. Naučila sam njihov zvuk, mjesta na kojima se pravi stanka, pa čak i umijeće da svoj glas stopim s glasovima drugih u jedan zajednički val molitve.
Ali nakon mnogo izmoljenih Zdravomarija, jednoga mi je dana sinulo da se u posljednjim riječima te molitve krije još jedna prošnja.
“Na času smrti naše.”
Molimo Mariju da moli za nas u najvažnijem trenutku života — onda kada duša napušta tijelo i staje pred Gospodina. Tada se pred čovjekom otvara vječnost, na dobro ili na propast.
No čini mi se da “čas naše smrti” može značiti i nešto više.
Prije godinu ili dvije, dok sam hodala na traci za trčanje u teretani, molila sam. U jednom trenutku, dok sam nastavila hodati, milost mi je darovala jednu malu misao: postoje dvije vrste smrti.
Ne postoji samo tjelesna smrt. Postoji i umiranje sebi, odricanje od staroga čovjeka o kojem govori sveti Pavao — onoga dijela mene koji se okreće od Boga i veže uz sebe i grijeh.
Zar nam i u tom trenutku “smrti” nije potrebna Gospina potpora?
Sada ovu prošnju iz molitve Zdravo Marijo razumijem puno šire:
Moli za mene sada.
Moli za mene na času moje tjelesne smrti.
I moli za mene u trenucima mojih malih svakodnevnih smrti — onih umiranja sebi, onda kada sam pozvana pokopati “staru sebe” kako bih, mrtva grijehu, ustala na puninu života u Kristu.
Sveti Pavao piše Efežanima:
“Odložite prijašnje ponašanje, staroga čovjeka…”
i obucite novoga čovjeka, stvorena po Bogu.
Nije li to “odlaganje staroga čovjeka” neka vrsta smrti? Smrti od koje često strahujemo i od koje svakodnevno bježimo?
Ponekad mi se čini da bi jednokratno tjelesno mučeništvo bilo jednostavnije od svakodnevnog odricanja od vlastite volje.
Upravo tu dolazi Gospa.
Njoj mogu potrčati sa svojim strahovima, sa zastrašujućim slikama budućnosti i sa svom svojom slabošću.
Moli za mene sada — u svim mojim sadašnjim problemima, strahovima i borbama.
I na času smrti — u svim onim trenucima umiranja sebi, kao i u onom posljednjem času kada ću stati pred Božji sud.
Kao što je ostala uz Krista do samoga kraja, tako će pratiti i nas ako joj dopustimo.
Ona nas želi krijepiti u našim svakodnevnim umiranjima sebi, kako bi nas u našem posljednjem času vidjela kako pobjedonosno dolazimo pred Krista.
Naše su borbe stvarne. Naše male svakodnevne borbe imaju vrijednost. Ali ne možemo ih pobijediti sami.
Zato molimo iskreno i s pouzdanjem našu vjernu Majku:
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
