Sv. Padre Pio: Jao onima koji tijekom svete mise čine ovo…
Tko od nas barem jedanput nije bio rastresen tijekom svete mise? Dogodilo se čak i onima koji su slušali onu koju je slavio Padre Pio!
Nažalost, ponekad idemo u crkvu noseći sa sobom tešku i ustrajnu misao o tome što bismo trebali učiniti sljedeće ili o onome što smo do sada učinili u našem vremenu. Dok svećenik slavi, dogodi se da se otuđimo jer pretpostavljamo da smo te riječi čuli već mnogo puta; mislimo da ih poznajemo i iz duševne lijenosti mislimo drugdje. Postoje trenuci kada samo tjelesna prisutnost također može poništiti vrijednost mise i prouzročiti da izgubimo temeljne trenutke za djelovanje i za naše molitvene nakane.
Poseban trenutak svete mise je onaj u kojem se uzdižu hostija i kalež, koji će postati Tijelo i Krv Gospodina Isusa. Čovjek koji je pratio misu koju je slavio Padre Pio slučajno je bio smeten u tom trenutku. „Jednom sam bio u staroj crkvi samostana slušajući misu, dugu misu Padre Pija, i, točno za vrijeme podizanja Hostije, odvratio sam se razmišljanjem o nečem drugom, ostavši stojeći, sam u gomili ljudi koji su klečali”.
U tom slučaju, čovjek sigurno nije mogao sakriti da nije bio u pravom trenutku da smisli nešto drugo, trebao je kleknuti kao i ostali, umjesto da je ostao zatečen, usred mnoštva vjernika. “Odjednom me je zahvatio prodoran miris ljubičica koji me vratio u stvarnost i, osvrnuvši se oko sebe, i ja sam se sagnuo na koljena do zemlje, ali ne razmišljajući o čudnom mirisu. Kao i obično, nakon vjerskog obreda, otišao sam pozdraviti patera koji me upitao: “Što, danas si samo ostao zapanjen?”.
Da, oče, danas sam bio malo rastresen. Srećom tvoj me miris probudio. “Ali kakav parfem, treba ti šamar “. Riječi Padre Pija sigurno su jasno i glasno odjeknule u umu tog čovjeka, budući da mu je svojim ironičnim, ali odlučnim načinom ukazao da ovo nije mjesto na koje treba odvraćati pažnju, budući da je Isus tamo prisutan, čak i za njega.
