Preminula hrvatska heroina Sarafina Lauš: Preživjela je gubitak tri sina i muža, logore ali pravdu nikada nije dočekala
Preminula je Sarafina Lauš, žena čije je ime postalo simbol stradanja i majčinske boli u Središnjoj Bosni. Rat joj je uzeo muža i trojicu sinova, a iza sebe je ostavila svjedočanstvo koje ne smije biti zaboravljeno.
U 87. godini života preminula je Sarafina Lauš, rođena Kozina, iz travničkog sela Ćukle, žena čiji je život ostao trajno obilježen teškom osobnom i obiteljskom tragedijom iz vremena rata u Središnjoj Bosni.
Sarafina Lauš ostat će upamćena kao majka koja je u lipnju 1993. godine izgubila trojicu sinova — Dragana, Fabijana i Miroslava — kao i supruga Ivu Lauša. Uz taj nenadoknadivi gubitak, i sama je prošla kroz ratnu golgotu: bila je zatočena u logoru u Ćuklama, a potom i u Zenici, gdje je provela jedanaest mjeseci zatočeništva.
Njezina sudbina postala je snažan simbol stradanja brojnih hrvatskih obitelji u Središnjoj Bosni. Tijekom godina svjedočila je i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, dajući svoj doprinos rasvjetljavanju istine o ratnim zbivanjima. Ipak, unatoč svemu što je prošla, bol zbog gubitka najbližih nikada nije nestala.
Sarafina Lauš bila je majka jedanaestero djece. Jedno dijete preminulo je još u najranijoj dobi, dok su rat i nasilje odnijeli trojicu njezinih sinova i supruga. Dvojica ubijenih sinova iza sebe su ostavila obitelji i djecu, pa je tragedija ove obitelji ostavila dubok trag i na sljedeće generacije.
Odlaskom Sarafine Lauš zatvara se jedno teško, bolno, ali dostojanstveno svjedočanstvo o patnji, ustrajnosti i rani koja nikada nije do kraja zacijelila.
„Zašto je to sve bilo, obitelj raseljena, boli me što nema njih četvorice, moj Miro je tada imao 22 godine, ostala sam sam s osmero dice, valja to priranit, bez dice, kuće, ostaneš sam na ledini“ – Serafina Lauš
Domoljubni stihovi Velimir Velo Raspudić
Sahranila je supruga
i tri svoja sina,
sad u zagrljaj njima ode
LAUŠ SARAFINA
Huči,ječi Lašvanska dolina,
suze lije Hrvatica mati!
Supruga i tri svoja sina,
crnoj zemlji ona mora dati!
SUPRUGA I TRI SVOJA SINA!!!
Nebo je od tuge proplaklo,
kad zemlji dade Lauš Sarafina,
od boli se srce raspadalo!
A ima li od te boli veće?
Zar je nešto ublažiti može?
Ništa mir srcu vratit neće,
samo snage podari joj Bože!
A krvnicim svojom rukom sudi,
sve majčine naplati im suze,
nek se svaki sa spoznajom budi
da najdraže jednoj majci uze!
Tri sina u cvijetu mladosti
i supruga,desnu ruku njenu,
da bar netko reče joj:Oprosti!
Da utješi ovu hrabru ženu!
Da olakša njene teške muke
i ublaži na srcu joj rane,
nema pravde bez Božje ruke,
sudnji dan svakom će da svane!
Počivala u miru Božjem
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
