Moliš, postiš i ideš na misu – ali ovaj skriveni grijeh može te udaljiti od Isusa
Želiš dublji odnos s Isusom? Ukloni ovaj jedan grijeh
U duhovnom životu, kao i u svakom drugom području, lako je izgubiti fokus na ono što je doista važno. Možemo se zavaravati da živimo kreposno, a zapravo biti daleko od svetosti. (Đavao čini sve kako bi nas držao u zabludi.)
Talijanski svećenik Lorenzo Scupoli pokušao je doći do same srži duhovnog života. U svom poznatom djelu Duhovna borba istaknuo je koji je, po njegovu mišljenju, najopasniji grijeh koji treba iščupati iz duše.
Scupoli upozorava da je duhovni ponos jedan od najopasnijih grijeha jer sprječava dušu da se sjedini s Bogom.
Osoba zahvaćena duhovnim ponosom može misliti da je jako napredovala jer mnogo moli, redovito ide na misu, obilazi crkve i često prima pričest. No takva osoba može postati uvjerena u vlastitu savršenost.
Tada želi biti uzdignuta iznad drugih, tvrdoglavo brani svoje mišljenje i slijepo je za vlastite pogreške, dok pomno promatra i kritizira druge.
Takvi ljudi sebi pripisuju visoki stupanj savršenosti i, napuhani ponosom, sude drugima. No, kako kaže Scupoli, za njihovo obraćenje potrebna je izvanredna Božja milost.
On čak hrabro tvrdi:
„Otvoreni grešnik lakše se obrati i vrati Bogu nego onaj koji se skriva pod plaštem prividne kreposti.“
Ova misao podsjeća na evanđeosku prispodobu o farizeju i cariniku (Lk 18,10-14).
Farizej se hvali svojom pravednošću, dok carinik ponizno moli:
„Bože, milostiv budi meni grešniku.“
Isus zaključuje da je upravo carinik otišao opravdan, jer „tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“.
Sjetimo se i riječi psalmista:
„Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano i ponizno, Bože, ti nećeš prezreti.“ (Ps 51,19)
