VJERA I DUHOVNOSTZANIMLJIVOSTI

BOŽJI BLAGOSLOV Tri sestre pozvane biti redovnice u istoj družbi

S. Mariana, s. Roziane i s. Isabela Guimaraes, tri su rođene sestre koje su prigrlile poziv biti redovnicama u istoj družbi: Institutu sestara Gospe od Dobrog Savjeta.

Danas 50-godišnja s. Mariana i 35-godišnja s. Isabela žive u istoj kući družbe koja se nalazi u Marici, u brazilskoj državi Rio de Janeiro. Mariana je savjetnica i dio uprave instituta, a Isabela brine o starijim časnim sestrama. Sestra Roziane (37), živi u Belo Horizonteu u državi Minas Gerais, prenosi Katolički tjednik Nedjelja ba.

Svaka na svoj način

U izjavi za CNA na portugalskom jeziku, redovnice su ispričale da su rođene u Virginiji u Minas Geraisu u katoličkoj obitelji od 13 djece, od kojih je dvoje umrlo u djetinjstvu.

Kazale su kako su njihovi roditelji ključni za njihov redovnički poziv, jer su ih svojim primjerom učili živjeti svoju vjeru u Krista. No, rekle su da, iako potječu iz iste obitelji i slijede istu karizmu, svaka živi svoj poziv na svoj način, u skladu sa svojim načinom postojanja.

Kazale su kako su njihovi roditelji ključni za njihov redovnički poziv, jer su ih svojim primjerom učili živjeti svoju vjeru u Krista.

„Naša majka nas je naučila živjeti svaka na svoj način. Dakle, iako smo redovnice, i u istoj smo kongregaciji, ne miješamo se jedna drugoj u život“, objasnila je s. Mariana.

Ona je prva slijedila svoj poziv, budući da je u samostan ušla s 12 godina. „Već u toj dobi osjetila sam ovaj poziv da budem bliže Bogu“, rekla je te ispričala kako je zahvaljujući vodstvu svećenika iz svoje župe upoznala sestre Dobrog Savjeta, i da je mjesec dana nakon Rozianeina rođenja pristupila družbi.

Po uzoru na stariju sestru

Sljedeća je bila s. Roziane, koja je u samostan ušla 2002. Rekla je kako se „blago sjeća“ da je već s tri godine izrazila želju poći u samostan, iako „još nije vidjela sestru Marianu“, koja je samo svratila kući tri godine kasnije.

S. Roziane je ispričala kako je nakon nekog vremena s. Mariana počela posjećivati svoju obitelj jednom godišnje te ju je znala pitati želi li ići u samostan, „jer je znala za tu želju“. Odgovorila je kako želi pričekati dok ne završi školu; međutim, rekla je da je u drugoj godini srednje škole više razmišljala o svom pozivu.

„Već sam se zabavljala i moj je dečko bio dobar, ali nije probudio tu ljubav u meni. Tada sam shvatila koji je moj poziv. Kad je s. Mariana bila kod kuće, u siječnju, otišla sam s njom u samostan“, prisjetila se.

Snažan zov

Posljednja je bila s. Isabela, koja je u samostan ušla 2013. Ispričala je kako isprva nije razmišljala o tome da bude redovnica, sve dok 2005. nije odlučila prošetati samostanom. Zatim je nastavila posjećivati samostan još osam godina. Međutim, nije se htjela pridružiti redovnicama samo zato što su tamo bile njezine dvije sestre.

„Noi kad sam došla na maturu s. Mariane, i kad je došlo vrijeme za odlazak, prošla sam pored kapelice i osjetila nešto snažno, drugačije. Tada sam rekla da i ja želim ostati“, prisjetila se.

I majka je htjela biti redovnicom

S. Mariana je kazala da je i njezina majka htjela biti redovnica kad je bila mlada, ali nije mogla, „jer je u to vrijeme bilo teže“.

Prisjetila se kako joj je majka nedavno rekla da je tada povjerila jednoj osobi koja je molila za nju, svoju nemoguću želju da bude časna sestra, a ova ju je poticala da se „moli za svoju djecu“. „Molila je i danas u samostanu nema samo jednu, nego tri kćeri“, dodala je s. Roziane.

Ako mogu dati savjet roditeljima, to je prije svega neka nastoje živjeti kao kršćani, kao dobri kršćani, jer ne evangelizira toliko pričanje, koliko – puno više – življenje.

Stoga ove redovnice smatraju kako je uloga roditelja ključna u oblikovanju zvanja djece. „Ako mogu dati savjet roditeljima, to je prije svega neka nastoje živjeti kao kršćani, kao dobri kršćani, jer ne evangelizira toliko pričanje, koliko – puno više – življenje. Vidjeli smo naše roditelje kako se mole, idu u crkvu. Dakle, primjer ima veću težinu nego pričanje“, rekla je s. Mariana.

Potrebno duhovno vodstvo

Za s. Roziane, na odluku da uđe u isti samostan donekle je utjecalo i to što je „imala sestru u družbi“ koja im je pomogla „spoznati kako stvari funkcioniraju“, ali s vremenom su „shvatile da je to, zapravo, bio poziv od Bog toj karizmi, jer smo u njoj našle ispunjenje. Da nije bilo toga, možda bismo tražili druge institute“, rekla je s. Roziane.

Kako je potvrdila s. Isabela, s. Roziane je istaknula da su se na početku pitale je li njihov ulazak u kongregaciju samo želja da budu poput svoje starije sestre. „Ali s vremenom u redovničkom životu vidimo da se nakane pročišćavaju, jer dolaze kušnje našega stanja u životu, dolaze kušnje poslanja.“

Postoje i drugi slučajevi da rođene sestre pripadaju Institutu sestara Gospe od Dobrog Savjeta. Prema riječima s. Roziane, to „nikada nije izazvalo nikakav problem, jer rijetko kad idete na posao sa svojom sestrom“.

S. Mariana je dodala kako im je utemeljiteljica družbe, majka María Bernadete, koja je preminula 2019., „poželjela dobrodošlicu i znala nas jako dobro voditi kako bi svaka mogla živjeti svoj poziv“.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button